Sjećate li se kada ste se, u nedavnoj prošlosti, smijali punim ustima i glasom? Što je bio povod tome? Znamo li se smijati unatoč svemu što nam govori da razloga za smijeh nema? Jer su oko nas bolesti, strahovi, ropstva raznih vrsta.
Starozavjetna Božja riječ tridesete nedjelje kroz godinu puna je pjesme, radosti, klicanja, podvikivanja. Ona govori kako se suze pretvaraju u smijeh, a sužanjstvo u slobodu. Kako je to moguće? „Objavljujte, uznosite, navješćujte: Gospodin spasi narod svoj…“ (Jr 31, 7) Moguće je jer nas Bog spašava iz svake nevolje već ovdje na zemlji. Odnosno, svaka žalost koja se preda Gospodinu pretvara se u radost. Sve ono što se sije u suzama s vjerom, nadom i ljubavlju žanje se u pjesmi. Radost Izraela zbog oslobođenja i povratka iz sužanjstva bila tako snažno svjedočka da su pogani govorili: Silna im djela učini Gospodin! (Ps 126,2)
Ta pobjeda nad svakim zlom, bolešću, nevoljama i najtežim ropstvom grijehu ostvarena je Isusovim uskrsnućem. Ozdravljenje Bartimeja znak je Isusove ljubavi prema čovjeku kome vraća ne samo fizički vid nego i nutarnje svjetlo kojim onda Bartimej prepoznaje Isusa kao Spasitelja. „ I on odmah progleda i uputi se za njim.“ (Mk 10, 52)
Popričesna molitva lijepo sažimlje smisao nedjeljne liturgije: „Gospodine, daj da tvoja otajstva izvrše u nama što sadrže: da doživimo u punoj stvarnosti što sada vršimo u znakovima.“ Gospodine, vjerujemo da ti već sada pobjeđuješ u našim životima i to je slika one konačne pobjede koju si ti postigao nakon muke, a nas očekuje na koncu našega života prijelazom kroz smrt u život vječni.
Danas Crkva slavi Misijsku nedjelju. Mnogi narodi i pojedinci nisu čuli Radosnu vijest o spasenju. Mnogi žive u krajnjem siromaštvu i bijedi, u suzama. Molimo za one koji će im donijeti Riječ spasenja. Budimo sami navjestitelji radosne vijesti u svojoj sredini, svjedočeći ustima punim smijeha da Bog naše žalosti pretvara u radost jer on Otac, ne samo Izraelu, nego svakome od nas.
