U utorak, 19. listopada 2021., na splitskom groblju Lovrinac pokopana je s. Ladislava Rakuljić. Sprovodne obrede predvodio je prior splitskog samostana fr. Kristijan Dragan Raič u nazočnosti sestara dominikanki, braće dominikanaca, svećenika i rodbine s. Ladislave.  Nakon sprovoda slavila se misa zadušnica u crkvi sv. Dominika, koju je također predslavio fr. Kristijan. Na groblju se toplim riječima od s. Ladislave u ime sestara oprostila časna majka s. Jaka Vuco.

         Prije 96 godina, u Krilu Jesenicama, od oca Ante i majke Kate 11. prosinca 1925. godine rođena je Mande Rakuljić. U skromnoj i pitomoj sredini, u visinama nad čistim morem, u izmjenama bonace, bure i juga, u ljepotama i blagodatima Dalmacije rođena je djevojčica Mandica i unijela radost u kuću – svojim roditeljima, sestri Mariji, bratu Stipi, i Marinu,  i drugima koji su je susretali. Rasla je u obitelji koja je utemeljena na čvrstim stupovima vjere, vrijednostima koje se ne mijenjaju prema prilikama vremena, vlasti ili potrebe. Napojena na čistim izvorima i nahranjena na  dobroj zemlji, izrasla je u plemenitu i odlučnu djevojku!

         Od početaka svog života je bila posebno usmjerena na druge, potrebne, žalosne i bolesne. Često je govorila kako joj je teško gledati bolesti i muke drugih ljudi – ona im želi pomoći.

         Način na koji je vidjela da bi mogla biti bliže potrebnima i koristiti drugima bio je odlazak u samostan. Nakon završene osnovne škole u rodnom kraju, uputila se u Korčulu, u zajednicu sestara dominikanki s kojima je od 1. kolovoza 1942. godine dijelila radosti i žalosti, nevolje i probleme, neimaštinu i težinu života na otoku, u vrijeme drugog svjetskog rata koji je bio posebno iskušenje za mladu, krhku dušu, punu želje biti korisnom, biti Božjom!

         U samostanu je brzo pokazala svoju pedantnost i urednost u svemu, svoje suosjećanje prema slabima i otvorenost za učenje, pa je zajednica odlučila poslati ju u medicinsku školu u Zagrebu koju je završila 1944./1945. školske godine. Nakon Zagreba, 17. srpnja 1946., s. Ladislava  ulazi u novicijat u Korčuli, 21. prosinca 1947. polaže prve, a 2. listopada 1952. doživotne zavjete.

        Kao bolničarka od 1947. godine, radila je u Biogradu na moru, u Skopju i Zagrebu, a od 1955. godine- kada je premještena u Kanadu, do 1990. godine radi u nekoliko bolnica i domova za starije u Kanadi. Nakon  zaslužene mirovine, radi u domu za starije osobe u našem samostanu. Poslije  zatvaranja doma i prodaje samostana St. Dominic u Sherbrooku, 2008. godine, vraća se u Domovinu, premještena je u blizinu svojih Jesenica, u Split, u samostan sv. Martina.

         Uvijek nenametljiva i skromna, ali sa čvrstim stavom i odlučnošću znala je što može, a što nije u njenoj moći. Zbog dobre naravi, znala je reći kako su je svi rado imali i kako je lako s drugima uspostavljala kontakte. Bila je razgovorljiva i otvorena, pobožna i odmjerena. Voljela je točnost, redovito je druge poticala na pozitivan odnos prema svemu i svima!

         Draga naša s. Ladislava, bit će nam neobično doći u sv. Martina i ne vidjeti Vašu radost, ne čuti Vaše tople riječi i pozdrav, Vaše podršku, ohrabrenje i spremnost na šalu, na druženje uz kapučino, na zainteresiranost za mlade, starije, sve što se u Kongregaciji događa… Bit će nam neobično ne vidjeti Vas na mjestu u kapeli, u blagovaonici, koje Vama pripada!

         U tišini samostana sv. Martina, u Dioklecijanovoj palači, u vrevi Grada i večeri dana, u vrijeme kada je većina sestara bila daleko od Vas, č. Ladislava, otišla ste u nebeske dvore, k anđelima nebeskim pjevati pjesme svom nebeskom Ocu kojeg ste uvijek više voljela, jer ste još kao dijete, ostali bez oca. Otišla ste Onom koji vas je poslao i pozvao, i prije i sada! Otišla ste spremna i neopterećena,  i ostvarilo se što ste prizivala, za što ste živjela. Otišla ste lagano i skromno kako ste i željela. Gospodin je uslišio Vaše molitve u kojima je srce gorjelo za Njegovom blizinom. Vaša plemenitost i velikodušnost je postigla svoje ispunjenje u susretu sa dobrim Bogom kojemu ste cijeli svoj život nesebično i ustrajno darivala.

         Neka naša hvala bude naša molitva, neka naša tuga bude tiha i svečana, neka naše poštovanje bude iskreno i iz srca, neka nam svima bude na ponos što smo Vas imali i što ste nas voljeli!

         Na kraju, kako je Vaša sestra napisala, i mi se nadamo da ćemo se susresti u krilu Očevu, ponovno se zajedno družiti u društvu sestara i braće koji su prije nas otišli i uživaju u radosti rajskog blaženstva!

         Hvala Vam za sve što ste nam ostavili i što smo od Vas naučili. U raj poveli Vas anđeli, radujte se u zajedništvu svojih milih koji su Vas čekali. Neka Vas Blažena Djevica Marija zaogrne plaštem svoje ljubavi i topline, a sv. Dominik prepozna kao svoju! Molite Oca nebeskoga za nas!

Neka Vam svjetli vječa svjetlost! Počivajte u miru!

Preporučamo