U Novigradu na Dobri su od 15. do 17. listopada održani 8. Dani Kongregacije sestara dominikanki svetih Anđela čuvara.
Četrdeset i tri sestre iz Zagreba, Korčule, Splita, Virja, Pregrade, Subotice i Šibenika okupilo se u petak navečer u hotelu Vincentum u sklopu pastoralnog centra koji vode oci Hrvatske zajednice Misijske družbe sv. Vinka Paulskog – lazaristi, a dočekao ih je župnik o. Filip Vicić. Sa sestrama je bio i fr. Domagoj Augustin Polanščak OP, učitelj studenata.
Bogat subotnji program započeo je ujutro sa svetom misom. U prigodnoj je propovijedi fr. Domagoj povezao evanđelje dana s primjerima Jude i Petra. Obojica su izdala Isusa, no jedan je svoj život sam završio u očaju, dok je drugi postao prvak Crkve. Zašto je tome tako, možemo se pitati. Odgovor se krije u načinu na koji su doživjeli Božje milosrđe. Juda se za svoj grijeh također pokajao, no nije vjerovao da mu Bog može oprostiti i to ga je dovelo do očaja. On ne vidi milosrdnog Oca, ne vjeruje u Božju dobrotu koja je veća od svakoga zla i upravo je to onaj grijeh protiv Duha o kojem govori Isus u evanđelju.
Nakon doručka okupljene je sestre pozdravila časna majka s. Jaka Vuco, nakon čega je predavanje na temu “Dar vjernosti – radost ustrajnosti” održala s. Blaženka Rudić. Sestrama je ukratko predstavila istoimeni dokument Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života, dodajući navedenim smjernicama i problemima konkretne primjere iz zajedničkog redovničkog života. Božji su dari neopozivi, naglasila je, a i naša je vjernost Bogu Njegov dar. Današnji svijet nije sklon neopozivim izborima, što je vidljivo i u našim zajednicama – primjerice, na odlaske iz zajednice ne gleda se isto danas kao i prije pedeset godina. U dokumentu se izlažu mogući razlozi odlaska, ali se ističe da je jednako zabrinjavajući problem život u zajednici onih koji ostaju, ali žive bez vjere te njihov redovnički život nema snagu svjedočenja nego, naprotiv, postaje protusvjedočenje. U drugom dijelu dokumenta predlažu se načini na koji se može osnažiti naša vjernost, poglavito sjećajući se Božje vjernosti, a sve s ciljem postizanja svetosti života, odnosno darivanja života za braću. U trećem su dijelu odredbe koje se odnose na odvajanje pojedinca od ustanove te na kraju zahvala svima koji su u svom pozivu vjerno ustrajali. Nakon predavanja uslijedila je kratka rasprava u kojoj su sestre iznijele svoje osvrte na predstavljeni dokument i neke konkretne probleme s kojima se u zajedničkom životu susreću.
Uslijedili su molitva i ručak, a potom su sestre imale slobodno vrijeme za rekreaciju u prirodi. Neke su posjetile ruševine nekad značajnog starog grada Novigrada, građenog u 12. stoljeću, i prošetale uz rijeku Dobru. Popodnevno predavanje naslovljeno “800 godina sa sv. Dominikom” potom je održao fr. Domagoj. Započeo je istaknuvši zanimljiv podatak da je od oko 10 000 svetaca koliko ih službeno broji Crkva najviše onih iz dominikanskog Reda. Sjećanje na njih nije samo razmišljanje o prošlosti, nego nam govori tko smo, gdje smo i kamo idemo. Također, svako sjećanje na svete ujedno nas i obvezuje jer smo pozvani nasljedovati Isusa Krista poput njih, ali i poziva na zahvalnost za njihov primjer i sve što su učinili. Najvjerodostojniji znak zahvalnosti, istaknuo je fr. Domagoj, jest da i mi danas čuvamo tradiciju Reda. No, prošlost ne treba preslikavati, već očuvati duh, vratiti se na izvor karizme i poslanja Reda. Progovorio je potom o životu sv. Dominika, iz kojeg zapravo možemo iščitati sve ono što nije ostavio napisano, jer, znamo, Dominik nije ostavio napisano pravilo ili strukturirani nauk poput nekih drugih utemeljitelja. Kasniji su velikani Reda zapravo do savršenstva doveli neku od zraka koje su iz Dominika isijavale, poput kontemplacije, studija, poniznosti, propovijedanja. Upravo je ta raznolikost dominikanskih svetaca poticaj i nama da svatko osmisli svoj poziv i prilagodi ga svojim sposobnostima i okolnostima – dominikanska duhovnost zapravo ima onoliko puteva koliko ima dominikanaca, rekao je fr. Domagoj. Po tome se Red ugledao na apostole, koji su bili međusobno različiti, ali su svi išli za Isusom. U drugom je dijelu predavanja fr. Domagoj posebno istaknuo jednu odliku sv. Dominika, progovorivši o njemu kao o čovjeku tišine. Naglasio je važnost tišine, bez koje i propovijedanje postaje neautentično. No, nismo pozvani na bezuvjetnu tišinu, jer ona vodi u tjeskobu, potrebno je biti s drugima i razgovarati, poput sv. Dominika čije su riječi proizlazile iz molitve, a druželjubivost iz tišine i osame.
Nakon večernje molitve i večere sestre je obradovala tombola te zajednička rekreacija. Nedjelja je započela jutarnjom molitvom i svetom misom, na kojoj je fr. Domagoj govorio o častohleplju, nadovezujući misao na pitanje koje Jakov i Ivan u evanđelju postavljaju Isusu. Iza doručka je uslijedio rad u skupinama. Sestre su, podijeljene u šest skupina, međusobno razgovarale o svom pozivu, prvom danu u samostanu, vraćajući se na izvore kako bi se osnažila vjernost. U zanimljivim i poticajnim pričama očitovalo se bogatstvo raznolikosti okupljenih sestara. Časna majka se potom još jednom obratila sestrama, zahvalivši im na dolasku i sudjelovanju, a zahvalio se i fr. Domagoj, kazavši kako je za njega ovo iskustvo bilo drugačije od očekivanog, ugodno i obogaćujuće. Susret je završen zajedničkim ručkom, nakon čega su se sestre uputile svojim zajednicama.
s. Jana Dražić OP
