Na blagdan Kraljice svete krunice podsjetimo se kakva je molitva krunica prema dokumentima Krunica Djevice Marije i Marialis cultus.
Marijanska – ”Premda po svojem obliku marijanska, krunica je sva usredotočena na Krista. (…) S krunicom kršćanski narod sjeda u Marijinu školu da bi se uveo u razmatranje ljepote Kristova lica i iskustvo dubine njegove ljubavi. Po krunici vjernik crpi obilnu milost, primajući je gotovo iz samih ruku Otkupiteljeve Majke.” (KDM 1)
Spominjati se Krista s Marijom: moleći krunicu otvaramo se milosti koju nam je Krist udijelio svojim otajstvima života, smrti i uskrsnuća (spomen – sjećanje) (KDM 13)
Učiti Krista od Marije: nitko ne poznaje Krista bolje od Marije i ona najbolje može uvesti u poznavanje njegova otajstva. I mi poput nje, uz pomoć Duha, ponizno postavljamo pitanja i napredujemo na putu vjere. (KDM 14)
Suobličiti se Kristu s Marijom: cilj kršćanske duhovnosti je suobličenje učenika Učitelju. Po krunici neprekidno, uz Marijinu pomoć – razmatramo Kristovo lice i tako se njemu suobličujemo. (KDM 15)
Moliti Krista s Marijom: molitvu koju Krist i Duh Sveti pobuđuju u našim srcima podupire Marija svojim majčinskim zagovorom. Ustrajna molitva Majci Božjoj počiva na uvjerenju da ona svojim majčinskim zagovorom može dobiti sve od srca svog Sina. (KDM 16)
Naviještati Krista s Marijom: krunica je put produbljivanja vjere i ujedno način naviještanja. Krunicu katkad treba i protumačiti da bi vjernici plodonosnije molili. Dominikanci su se kroz povijest utjecali ovoj molitvi u borbi protiv krivovjerja. Zašto opet ne uzeti krunicu u ruke, danas kad smo pred novim izazovima? (KDM 17)
Kristološka – ”Kao evanđeoska molitva, usredotočena na otajstvo otkupiteljskog Utjelovljenja, krunica ima izrazito kristološko značenje. Njezin naime najznačajniji sastavni dio – litanijsko ponavljanje Zdravomarija – postaje neprekidno hvaljenje Krista, jer se navještaj anđela i pozdrav Krstiteljeve majke konačno odnosi na nj: ”Blagoslovljen plod utrobe tvoje” (Lk 1,42). Reći ćemo još i više: ponavljanje Zdravomarije tvori osnovu, na kojoj se razvije razmatranje otajstava: Isus svake Zdravomarije jest onaj isti kojega nam otajstva jedno za drugim stavljaju pred oči…” (MC 46)
Meditativna i kontemplativna – Krunica se ubraja među najljepše i najhvaljenije tradicije kršćanskog razmatranja. Krunica polazi od Marijinog osobnog iskustva, od Marijine kontemplacije, jer je ona sve događaje prebirala u svom srcu. ”Krunica bez razmatranja je kao tijelo bez duše. Moljenje krunice po samoj svojoj naravi zahtijeva polagan ritam, pružanje dovoljnog vremena kako bi molitelj mogao bolje razmišljati o otajstvima života Gospodinova, gledanima kroz srce One koja je Gospodinu bila najbliža…” (MC 47)
Antropološka – Jednostavna molitva krunice označava ritam ljudskog života. Onaj koji krene razmatrati Krista u različitim dionicama njegova života ne može a da u njemu ne spozna istinu o čovjeku. Misterij čovjeka postaje jasan jedino u misteriju utjelovljene Riječi. Razmatrajući Kristovo rođenje čovjek biva poučen o svetosti života, promatrajući nazaretski dom uči pravu istinu o obitelji prema Božjem naumu, slušajući Učitelja u otajstvima njegova javnog djelovanja crpi svjetlo koje ga vodi u kraljevstvo Božje, a slijedeći ga na putu na Kalvariju biva poučen o smislu spasenjskog trpljenja. Na kraju, razmatrajući Krista i njegovu Majku u slavi, vidi cilj kojemu je svaki od nas pozvan, ako dopustimo da nas Duh Sveti ozdravi i preobrazi. Moglo bi se reći da svako otajstvo krunice, kada se pozorno meditira, baca svjetlo na misterij čovjeka. Istodobno, sasvim je prirodno unijeti u taj susret sa svetim Otkupiteljevim čovještvom sve probleme, tjeskobe, napore i težnje kojima je označen naš život. (KDM 25)
