Kad bi sv. Katarina Sijenska živjela u današnjem vremenu sigurno bi bila oduševljena mogućnostim interneta i društvenih mreža i iskoristila bi ih na najbolji mogući način. Njene „objave“ mogle bi vidjeti tisuće, pa i milijuni ljudi. Lakše bi mogla poslati pisma nekim osobama. Sigurno bi joj i danas trebalo nekoliko pisara i suradnika kojima bi diktirala u isto vrijeme različite sadržaje. Iskoristila bi i video poruke.
Svojevremeno, Katarina je napisala oko 380 pisama. Njeni adresati bili su brojni i vrlo različiti: papa, kardinali, biskupi, opati, redovnici i redovnice, nositelji svjetovne vlasti, članovi njene obitelji, njeni učenici. Sva njena pisma započinju, nakon obraćanja naslovniku, riječima: Ja, Katarina, sluga i rob slugu Božjih, kako je ovjekovječeno na priloženoj fotografiji. Što je srž svih Katarininih pisama? Njena goruća želja da dotičnu osobu potakne na ljubav prema Kristu i na brigu za spas duše.
Ona sama gorjela je od te ljubavi. Od viđenja iz ranog djetinjstva željela je posve pripadati Kristu. Čudesna je bila ta ljubav između Krista i Katarine. On ju je zaručio sebi dovijeka stavljajući joj na ruku prsten koji je samo njoj bio vidljiv. Zatim joj je darovao svoje srce, odnosno zamijenio ga s Katarininim. I obdario ju je svetim znakovima svojih rana koje nisu krvarile nego čudesno sjale. Osim toga, Katarina je doživljavala mistične zanose. Željela je stalno boraviti s Kristom u sobici svoje duše. Tu je doživjela onu najvažniju spoznaju tko je Bog i tko je ona: „Ja sam onaj koji jesam, ti si ona koja nisi:“ U toj poniznosti željela se posve prilagoditi Božjoj volji i Božjim planovima s njom. A Isus se poslužio njome za velika i neobična djela za ono vrijeme i za jednu ženu. Katarina je radila ono što drugi nisu. Dvorila bolesnike koje drugi nisu htjeli dvoriti. imala je samilosti za grešnike koji su izgubili nadu. Ljubila je Crkvu, zaručnicu Kristovu, čije lice je bilo nagrđeno mnogim podjelama i lošim življenjem njenih pastira. Da, to je bio Katarinin život – ljubav prema Kristu, ljubav prema Crkvi, ljubav prema dušama. Dok je svoje potrebe za jelom i snom svela na minimum, dotle je gorjela od revnosti za spasom duša. Kao majka savjetovala je i vodila svoje učenike, štoviše ljubila ih žarkom ljubavlju.
Uistinu, nemoguće je navesti sva njezina djela po kojima se proslavio Bog. U svojih 33 godine života učinila je velike stvari i umrla od iscrpljenosti. Živeći u Redu propovjednika ostvarila ja poslanje pridržano braći. Velika i sveta, na pomoć je Crkvi, Redu, svojoj rodnoj Italiji, čitavoj Europi.