Zvanje je Božji izbor i uvjet da se bude ono što jesmo prema onom jedinom planu koji može dati sreću. Otkriti zvanje i odgovoriti na njega znači pronaći u vjerniku onu stijenu na kojoj je napisano vlastito ime (usp Otk 2, 17-18). Postoje različita zvanja, službe i darovi u Crkvi. Zvanja su u crkvi potrebna u svojoj različitosti da se ostvari poziv Crkve. A poziv Crkve jest naviještati Isusa kao jedinog Spasitelja svijeta i svjedočiti ljubav prema svima. Originalnost svakog kršćanskog poziva očituje se kada se ispunjenje osobe uklopi u ostvarenje zajednice, kad osoba stavi svoje talente u službu zajednice.
Ako tvoja nutrina odjekuje Kristovim pozivom: Dođi i slijedi me! kreni putem Istine i Ljubavi, propovijedajući Evanđelje životom i djelovanjem – odvaži se BITI DOMINIKANKA!
Redovnička formacija obuhvaća razdoblje od ulaska djevojke u zajednicu sestara pa do odlaska s ovog svijeta. Cilj formacije je pomoć pozvanoj osobi da poziv prihvati slobodno i odgovorno, da zaživi vrednote svojstvene sestri dominikanki i da trajno raste u mudrosti i milosti, nastavljajući i svoju duhovnu, intelektualnu i praktičnu formaciju. Djevojka koja se odlučila na redovnički život prolazi kroz pet osnovnih stupnjeva formacije: kandidatura, postulatura, novicijat, juniorat i razdoblje doživotnih zavjeta.
KANDIDATURA I POSTULATURA
U ovom razdoblju, koje traje od ulaska u zajednicu do primanja u postulaturu, djevojke produbljuju svoj redovnički poziv, dublje poniru u molitveni i sakramentalni život i uključuju se u život zajednice. Od njih ne možemo očekivati dostatnu zrelost ni izgrađenost vlastite osobe. Treba im dati vremena za rast i poticati razvoj Božje milosti kao ostvarenje Božjih darova dotične osobe.
Postulatura traje šest mjeseci prije ulaska u novicijat. To je razdoblje bliže priprave za redovnički život u novicijatu. Pod budnim okom učiteljice kandidatica i postulantica, djevojka bi trebala pokazati rast u afektivnoj zrelosti, krepostima, zdravom pogledu na zajedništvo, poslušnost i zdravom odnosu prema autoritetu. Postulatura je vrijeme traženja identiteta u okvirima zajednice i postizanje intimnosti s Bogom. Postulantica će ovo vrijeme iskoristiti da bolje upozna karizmu Kongregacije i da u sebi produbi ljubav prema Bogu, zajednici i vlastitom pozivu.
NOVICIJAT
Novicijat traje dvije godine i organizira se po planu i programu naše ustanove. Kroz ovo vrijeme pomaže se novakinji da upozna samu sebe i produbi znanje na različitim područjima života kako bi što spremnije krenula u život.
Ovo je razdoblje teološke, filozofske, asketske i duhovne formacije; vrijeme studija,vježbanja u molitvi i krepostima, s posebnim naglaskom na proučavanje naravi zavjeta i njihove primjene. Novakinja upoznaje povijest, karizmu i duhovnost Kongregacije. Njeguje molitveni i zajednički život, uvježbava ljudske i kršćanske vrline, intenzivno čita i razmatra Sveto Pismo, trudi se živjeti duh Kongregacije i napaja se na životnim primjerima starijih sestara i svetoj baštini Kongregacije. Zahtjevnost novicijata podrazumijeva posjedovanje potrebne fizičke, psihičke i afektivne zrelosti.
JUNIORAT
Juniorat započinje polaganjem prvih redovničkih zavjeta. Kroz ovo razdoblje sestra u život provodi ono što je u novicijatu naučila i na što se zavjetima obvezala. Nastavlja usavršavati svoj naravni i svoj duhovni život. Vrijeme juniorata najčešće je vrijeme profesionalne izobrazbe kroz školovanje i praktičnu primjenu naučenoga. Sestra juniorka i dalje uči živeći sa sestrama u zajednici, uvježbavajući življenje redovničkih zavjeta i priučavajući se na apostolat Kongregacije u praksi. Kroz razdoblje od pet godina sestra juniorka se priprema za doživotne zavjete. Cijela zajednica i učiteljica juniorki joj pomažu da svoje zavjete živi radosno, usklađujući praksu i stečeno znanje.
RAZDOBLJE DOŽIVOTNIH ZAVJETA
Polaganjem doživotnih zavjeta sestra postaje punopravni član naše zajednice sa svim pravima i obvezama, te joj sve postaje zajedničko u našoj dominikanskoj obitelji. Nastojat će svim darovima uma i srca ostvarivati svrhu našeg Reda i Kongregacije: vlastito posvećenje i spas duša, razmatrajući duboke tajne naše vjere i predajući drugima ono što je sama razmatrala.
Polaganjem doživotnih zavjeta sestra nije završila svoju ljudsku ni redovničku formaciju . Sve su sestre dužne nastaviti cijeli život usavršavati vlastitu duhovno teološku i praktičnu razinu svoga života, koristeći sredstva i vrijeme što im zajednica omogućuje. Tu su knjige duhovnog sadržaja, duhovne obnove i godišnje duhovne vježbe, seminari i stručna predavanja. Naš naravni i duhovni život je trajno u gibanju, nastajanju, izmjeni, padu i rastu. On živi i mijenja se. Pojedinac ni zajednica to ne smiju zanemariti,već svjesno i zauzeto trebaju poraditi na usavršavanju darova i sposobnosti kod svake sestre.