„Vrlo mi je drago da želiš biti dio velike obitelji sv. Dominika, gdje, kako kaže Dante, ‘Ben s’impingua se non si vaneggia’ (Mnogo se dobiva ako se ne zaluta u taštinu). Vrlo je malo obveza, jer, kako zasigurno shvaćaš, ja ne bih mogao pripadati redu koji nameće mnoge obveze. Kada je Svetac utemeljio Treći red, ustanovio ga je kao vojsku za borbu protiv heretika, i u to su vrijeme imali vrlo stroga pravila, slijedeći pomno drevno Pravilo Prvog reda, no sada je to preoblikovano i više nema nikakva traga strogim obvezama. Trebalo bi svakodnevno moliti dominikanski Oficij Blažene Djevice Marije ili Krunicu, ali čak i ako se namjerno propusti molitva jedan ili više dana, ne čini se smrtni grijeh. Nadam se da ćeš položiti svoju profesiju u veličanstvenoj crkvi u Torinu, a tada ću ti biti blizu da ti pružim bratski zagrljaj; jer ti, koji si već vezan uza me vezama bratstva po Krvi našega Gospodina Isusa Krista, bit ćeš to dvostruko, jer nam je sveti Dominik zajednički otac. Vrlo bih želio da uzmeš ime brat Jeronim, ne zato što je to ime koje ja nosim kao sin sv. Dominika, nego zato što me podsjeća na lik koji mi je drag, a zasigurno i tebi, jer dijeliš moje osjećaje protiv pokvarenih običaja – lik Jeronima Savonarole, čije ime ja vrlo nedostojno nosim. Kao gorljivi štovatelj toga redovnika, koji je umro kao svetac na vješalima, želio sam ga uzeti za uzor kada sam postao trećoredac, ali, nažalost, daleko sam od toga da ga nasljedujem. Razmisli o tome i zatim mi napiši svoje misli o toj stvari.”
