ČETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU
MISNA ČITANJA:
Sef 2,3; 3,12-13; Ps 146,6c-10; 1Kor 1,26-31; Mt 5,1-12a
Evanđelje četvrte nedjelje kroz godinu stavlja pred nas promišljanje o Isusovom Govoru na gori (Mt 5, 1-12a). Ovaj Govor neki teolozi nazivaju Isusovim ”inauguracijskim” govorom, a njegova posebnost proizlazi iz blaženstava. Zanimljivo je uočiti na samom početku kako Isus uzlazi na goru i kako mu pristupaju njegovi učenici. Ovo je važno! Isus simbolički predstavlja sebe kao novog Mojsiju. U starom zavjetu Mojsije se penje na brdo kako bi primio Zapovijedi, i silazi poučavati narod. Slično tome, Isus se penje na goru i sjeda poučavati. Kakogod Isus nije primio Zakon on ga daje! Kada kaže: Blago siromasima duhom, možda pomislimo, kako smo sretni ako nismo navezani na materijalne stvari. Ali Isus nam ovdje govori kako realizirati našu najdublju žeđ, a to je žeđ za Bogom, a ne za prolazne stvari koje donose samo privremenu utjehu. Blago ožalošćenima, Bog ne zaobilazi ljudske patnje i boli. Čineći volju Božju trebamo biti spremni ponekad prihvatiti patnju, ali kada smo oslobođeni od ovisnosti o dobrom osjećaju, oslobođeni smo za sve štogod od nas život tražio. Blago krotkima, jedna od najvećih svjetskih zavodljivosti je moć. Ali ono što mi trebamo činiti je odreći se svjetovne moći kako bi u nama zavladala snaga Božje volje. Blago gladnima i žednima pravednosti, ta pravednost mijenja svijet, to nije kruta pravednost zakona ”oko za oko, zub za zub”, to je pravednost koja svoj temelj ima u teologalnim krepostima vjere, ufanja i ljubavi. Posljednje blaženstvo se nadovezuje na ovo kada Isus kaže blago progonjenima zbog pravednosti i misli na Istinu i vjernost njoj, a ona zahtijeva veliku žrtvu od nas. Milosrdni, čisti srcem i mirotvorci, su oni koji su ponizni u Gospodinu jer samo takvi mogu stvarati prostor za novi početak, za sebe i za druge. Oni su ti koji grade mostove, a ne zidove.
Blaženstva o kojima Isus govori nisu nedostižan ideal, ona su put za svakoga od nas koji započinje malim koracima koji nas privode ka Kraljevstvu nebeskom. Pozivaju nas da život ne mjerimo samo uspjehom, nego ljubavlju, vjernošću i nadom. Zaključno Isus kaže: Blago vama kad vas zbog mene pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima!, drugim riječima kako smo sretni ako nismo ovisni dokazivati se drugima!
Na četvrtu nedjelju kroz godinu obilježavamo i dan života, a Blaženstva su nama dana kao oživotvorenje dara života. Ono što je darovano, ne čuva se sebično, nego se njeguje i dijeli. Briga za vlastiti život, za život drugih, ali i za svijet u kojem živimo, dio je zahvalnosti za primljeni dar. Život se ostvaruje kada postaje dar za druge – kroz ljubav, služenje, strpljenje i praštanje. Svatko od nas je jedinstven i neponovljiv, budimo zahvalni Bogu na daru života!
s. Ana Begić, OP
