U žaru svakodnevne borbe i htijenja da sve posložimo baš onako kako mi mislimo da je
dobro, zaboravljamo na ograničenost ljudske mudrosti i potrebu Božje milosti i Duha. U
vakuumu samodostatnosti, često lišene sebedarja odričemo se slobode za koju nas Krist
oslobodi.
Gubimo kontakt sa samima sobom i s našim ljudima koji se sve više udaljavaju od nas, jer
smo postali svačiji samo ne Božji, samo ne njihovi. Osjete to ljudi. Neprijateljstvo tada
prodire u sve pore našega života i, prilagodivši se svim našim osjetilima, polako slabi ono
ljepilo koje čuva zajedništvo onih koji su pozvani moliti, ljubiti, služiti, rasti i odgajati za
Boga i Božje.
Psalmist nam pomaže da i sami osvijestimo prolaznost života te pustimo iz dubine svoga bića
vapaj za mudrošću i potrebu da se nasitimo Božjom ljubavlju. Stalno smo u nekoj mutnoj
potrazi, na krivim i tuđim izvorima tražimo ljubav Božju. Mnogo je toga na što mi rado
nalijepimo etiketu da je božanskoga podrijetla, Bog tako hoće. Evanđelje prečujemo,
prekrojimo evanđeosku i riječ i smisao po svojoj mjeri te idemo dalje u zabludi,
stranputicama. Robujemo tako svome egu, svojim željama i planovima.
Pavao piše Filemonu o Onezimu, robu koji je postao brat u Kristu. Poziva ga da ga primi ne
kao roba nego kao brata ljubljenoga. Zna Pavao i vjeruje da življeno evanđelje mijenja
odnose. Gospodar i rob postaju braća. U Kristu se svaka uloga gubi pred istinom da smo braća
i sestre, svi ljubljeni od Boga. Odnosi utemeljeni na prihvaćanju i ljubavi mijenjaju čovjeka
iznutra.
Za život u skladu s evanđeljem potrebno je samo jedno, a to je odreći se svega što
posjedujemo. Odricanje od osobne volje kojoj se klanjamo i koja nam je referentna, polazna
točka za svaki pothvat, propust, misao i riječ. Odricanje od svega što nas same ili druge
udaljava od Gospodina. Odricanje koje pročišćava, oslobađa i stvara prostor za zajedništvo
Presvetoga Trojstva u nama samima i oko nas.
Kada živimo u miru s Bogom, niti jedno iskustvo neće biti našim neprijateljem, jer sve
poprima drugačiju perspektivu u svjetlu zajedništva s Njim. Ako živimo u miru s Bogom,
svako će iskustvo, ma kako teško bilo, postati prigoda za ljubav, rast i zajedništvo.
s. Mirjam Peričić, OP
