Odletjela bijela golubica iz škole Juraj Šižgorić
Sestra Jaka Vuco, dominikanka i vjeroučiteljica danas je u Osnovnoj školi Juraj Šižgorić u Šibeniku imala poseban oproštaj od vjeronaučnog darivanja drugima u ovoj školi. Radila je dvadeset i devet godina u ovoj školi i ostavila neizbrisiv trag te otišla u zasluženu penziju, ali ne i mirovinu. Koliko je srce i dušu imala svjedoče suze na licu mnogih djelatnika na podjeli poklona s. Jakici, kako su je od milja zvali, u školi i izvan nje. Teško je opisati riječima sve što su svi djelatnici doživjeli i dobili od nje u ovih gotovo tri desetljeća. Najbolje je sve to sažela po nadahnuću učiteljica Ivana Dujić napisavši oproštajnu pjesmu za s. Jakicu:
Što se ono bijeli pred školom Jurjevom?
Tko li ono djecu grli svojim krilom?
Bijela krila ima, al’ golubica nije.
Pod plaštom superheroja, anđeo zemaljski se krije
Pogađate, to je naša Vuco Jakica
Dugo već nas grije blagost njena lica
Dječja usta ozare se baš svaka
Hodnikom kad prođe sestra Jaka
Ruke pružaju, trče joj u krilo
Ispričat joj moraju što im se sve zbilo!
A ona ih sluša blago i po ruci gladi
Dok iz dzepa uvijek par bombona vadi
Bombonjere, bajami il kolači razni
Našoj Jaki džepovi nikad nisu prazni
A kad volan zgrabi i papučicu gasa stisne
Svaki prometni policajac u sebi lagano vrisne
Kazne joj k’o Pokemoni i skupljat ih rado voli
Ali sve to Gospod prašta, kada biskup za nju moli
A na koliko se izleta išlo preko Jake naše
Samostanska tura posebno Šižgoriću paše!
Od Korčule, do Plitvica, Sarajeva il Mostara
Uspomene sad se bude i sjećanja stara
Tolika je blagost njena i pogledi na život jasni
Da i Marka, kad je uz nju, često zovu ČASNI!
Ne ljuti se ona nikad i uvijek nas naučit nešto uspije
Naučiš da Isus ne može uskrsnut, ako još ni umro nije
Ti si naš blagoslov najveći, i sestra i majka
Uz tebe i dan u školi izgleda k’o bajka
Razmazila si nas, Jako naša draga
U srcima sviju nas ostavila traga
Onog traga koji nikad se ne briše
I zbog kojeg duša naša lipše diše
K’o da Papu vlastitog imamo u školi
Toliko nam puniš dušu i srce te naše voli
Kako ćemo Jako draga mi dalje bez tebe?
Želimo te uvijek, svaki dan kraj sebe!
Kako da ti zahvalimo za sve što si nam dala
Svaka riječ i svaka gesta za te je premala.
Hvala ti za svaki osmijeh i za lijepe riječi
Uz tebe smo svi postali i bolji i veći
Nastavi tim svojim putem ispravno i blago
Posjeti nas par puta tjedno, bit će nam to jako drago
Ne moraš ni bajame nosit, samo zagrljaj nam treba
Ljepšeg dara od tog nema, ispod ovog neba!
Sretno dalje!
Vole te tvoji Šižgorići!
tekst i fotografije: učitelj Robert Šimić
Zahvala časne majke s. Jake Vuco, u prilogu: oproštaj škola
