Iz knjižice Počeci Reda propovjednika bl. Jordana Saskog, prvog nasljednika sv. Dominika i njegovog suvremenika
103. Uostalom, bilo je nešto što je sjajnije i veličanstvenije od čudesa. Isticao se je takvom čestitošću života da je bio nošen takvom silinom božanskog žara, te se nedvojbeno pokazao kao časna posuda (usp. Rim 9, 21] i oruđe milosti, posuda optočena raznovrsnim dragim kamenjem [Sir 50, 9]. Krasila ga je veoma čvrsta uravnoteženost, osim ako je bio potresen sućuti i milosrđem. A budući da veselo srce razvedrava lice [Izr 15, 13], ono je tu smirenost unutarnjeg čovjeka očitovalo izvanjskom dobrohotnošću i veselošću lica. A u onome što je pred Bogom razložno odlučio pokazivao je takvu stalnost da je rijetko kad, ili gotovo nikad, nakon zrelog promišljanja mijenjao odluku. A budući da je na njegovu licu odsijevala vedrina zbog svjedočan stva dobre savjesti, kao što je već spomenuto, sjaj njegova lica nikada nije iščezavao.
U noćnim satima nitko nije bio od njega uporniji u bdjenjima i raznovrsnim prošnjama. Večer mu je donosila suze, a jutro klicanje [usp. Ps 30, 6]. Dan je darivao bližnjima, a noć Bogu, svjestan da Gospodin danju svoju naklonost dijeli, a noću se pjesmom Boga slavi (usp. Ps 42, 9]. Plakao je mnogo i često. Suze su mu bile kruh njegov danju i noću (usp. Ps 42, 4). Danju osobito onda kad je, često i svakodnevno, slavio sv. misu, a noću kad se je, više od svih, neumorno predavao bdjenjima.
