Po zanimanju ribar

Zasigurno je svatko od nas u svome životu dobio neku pozivnicu. Pozivnicu za krštenje ili svadbu. Danas postoje i pozivnice za proslavu rastave braka! Nešto se približilo u životima tih ljudi koji su tu radost htjeli podijeliti s nama. Htjeli su oni da vjeruju u njihovu radost, radost trenutka koji treba ostati zauvijek zapamćen. Osim pozivnica, svojim glasom zvali su nas i nama dragi i voljeni ljudi. Mama, tata, baka, djed, sestra, teta. Trčasmo kao djeca da sustignemo taj glas, da im se zaletimo u zagrljaj. Osjećaj topline, ljubavi, sigurnosti ostaje nešto neizbrisivo. Glas moje bake koja me je zvala da dođem kući jer su stigli gosti. Poderano koljeno jer sam previše žurila. Ožiljak koji ostaje zauvijek na lijevom koljenu, ali danas tako prekrasan podsjetnik na njen glas i lik kojeg više nema u ovozemnoj stvarnosti.

Ali On, njegov glas. Može li se išta usporediti s time? Koji je glas tako topao, srdačan? Koji glas toliko odjekuje u srcu? Zvuk napušta žice gitare nakon sekunde što su je prsti prestali dirati, ali zvuk Njegova glasa traje vječno kada On zove. Kakvi li su bili ti muškarci koje je pozvao? Znao je On. Znao je njihovu snagu i slabost. Njihove vrline i mane. Znao je On da će biti teško. Da mora iskusiti. Ali ljubav, ljubav Mu nije dala mira. Sve za čovjeka. I reče: ”Hajdete za mnom! Učinit ću Vas ribarima ljudi!” Ribar. Zanimanje koje traži strpljenje, preciznost, razboritost i tišinu. Da bi došlo do ulova potrebno je puno vježbe i sitnica koje treba pripremiti. Uz to, riba veoma smrdi a čistiti ju od stvari koje nisu jestive još je ljigaviji posao. Kakvog li zanimanja! Ali opet. I ja sam riba. Ti si riba. Zajedno smo u istome oceanu, moru, jezeru.

Pusti se da Te On ulovi. Da te kroz tišinu i strpljenje pročisti od svega što nije jestivo za druge, od svega što tebi može naškoditi. Jer, približio se. On, u evanđelju. Zar ne vidiš? Zar ne čuješ? Konkretan kao nikada u povijesti. Utjelovljen. Čovjek. Ribar koji Te zove i moli da postaneš poput Njega. Odazovi se.

s. Manes Puškarić OP

Dominikanska obitelj na Škrapama u molitvi krunice

Dana 29. travnja je blagdan svete Katarine Sijenske. U našoj župi  Prečistog Srca Marijina  Gospe Fatimske u Splitu, ovaj blagdan se posebno slavi zbog toga što je sveta Katarina Sijenska zaštitnica samostana naših sestara dominikanki.  Sestre dominikanke svoj samostan na Škrapama imaju od 1955. godine (65 godina).

U ovoj 2020. godini  na posebni način se prisjećamo i 640 godina od rođenja svete Katarine sijenske i 50 godina od Katarininog proglašenja naučiteljicom Crkve.

Fr. Gerard Timoner O.P., učitelj dominikanskog Reda pozvao je cijelu dominikansku obitelj – braću, monahinje, sestre, laike, svjetovne institute, svećenička bratstva i mlade – širom svijeta, da se na blagdan svete Katarine sijenske, okupe  u 21.00 sat na zajedničko moljenje pet slavnih otajstva svete krunice. Tako će se po cijelom svijetu, svi dominikanci i njihovi prijatelji udružiti u molitvi krunice protiv ove pandemije.

Molilo se za oboljele, za zdravstvene djelatnike, za obitelji oboljelih, za one koji pate ekonomski, društveno i psihološki, za zaštitu i ozdravljenje.

Nakon svete Krunice don Danko Kovačević  župnik  župe Pohođenja BDM – Spinut iz Splita  proveo nas je kroz prigodno razmatranje.

Ovim putem sestre dominikanke sa splitskih Škrapa zahvaljuju svim prijateljima, koji su im se iz svojih domova pridružili u molitvi svete krunice u 21.00 sat. Iako razdvojeni fizički, bili smo ujedinjeni u molitvi i na taj način smo proslavili blagdan zaštitnice njihovog (a i našeg) samostana svete Katarine Sijenske.

Prijenos svete Krunice se mogao pratiti “online”  na sljedećem linku:

https://www.youtube.com/watch?v=FdjiEYL-pu4&feature=youtu.be&t=278

PetarM

Blagoslov kruha u vrtiću

Dan kruha u našem vrtiću svečano smo proslavili u utorak, 22.10. P. Paul karim blagoslovio je sve što su vrijedne ruke majki napravile sa svojom djecom. Bilo je pravih umjetničkih djela. U predivnom ozračju, prepunim stolom sa raznim slanim i slatkim proizvodima uz kratki program i sudjelovanjem sve djece, dan je zaista bio poseban. Hvala Bogu na daru kruha i svemu što nam je potrebno za život!