ČETVRTA NEDJELJA DOŠAŠĆA
ČITANJA:
Iz 7,10-14; Ps 24,1-6; Rim 1,1-7; Mt 1,18-24
Judejski kralj Ahaz nalazio se u velikoj opasnosti, kraljevstva su se udružila protiv doma Davidova, a kraljevo srce je uzdrhtalo od straha (usp Iz 7,2). Gospodin Bog preko proroka Izaije ohrabruje Ahaza i uvjerava ga je na njegovoj strani, da neće biti poražen, ali ga i upozorava da ako se ne osloni na Gospodina neće se održati. U tome kontekstu dolazimo do današnjeg prvog čitanja.
Gospodin uvjerava Ahaza da je pod njegovom zaštitom, ali Ahaz zaslijepljen strahom ne vjeruje. Gospodin ide toliko daleko da kaže Ahazu neka se uvjeri u Božju vjernost tako da zatraži znak, ali kralj to odbija zaslijepljen strahom, nepouzdanjem, nevjerom i na kraju lažnom poniznošću kojom prekriva svoj kukavičluk. Bog svejedno svojem narodu daje znak. Ali ne znak da će pobijediti samo ovaj rat, nego znak da je On zaista vjeran Bog, onaj koji vodi i štiti svoj narod, da je On Bog s njima (nama) – Emanuel. Gospodin preko proroka Izaije daje obećanje spasenja – svoga jedinorođenoga sina.
Ispunjenje ovoga obećanja vidimo u prvom poglavlju Matejeva evanđelja kada Josip, Davidov potomak, prima poruku od anđela da je njegova zaručnica zaista začela po Duhu Svetom, da se ne boji uzeti je k sebi jer je to dijete obećani Emanuel. Po anđelovom ohrabrenju da se ne boji, možemo zaključiti da se sv. Josip bojao. Možda se bojao jer je sumnjao da je Marija bila nevjerna, a možda se bojao jer je znao da je Marija djevica, razumio da se ostvaruje proroštvo i shvaćao težinu svoje uloge. Nakon što mu se u snu objavio anđeo Gospodnji i uvjerio ga u Božju vjernost, Josip se ne izvlači iz situacije, nego odlučno i ponizno prihvaća biti poslušan Božjem obećanju.
Još samo nekoliko dana i dolazi dan kada je Bog odlučio doći potpuno blizu čovjeku, doslovno mu biti u koži, trpjeti i umrijeti iz ljubavi za svoje stvorenje. Koliko puta nismo svjesni ove ljubavi, prave ljubavi Boga koji nam neumorno govori da je ovdje, da je s nama, da mu smijemo potpuno vjerovati, da nas ne napušta, da će doći i ostati. Prestanimo dodijavati Bogu svojim nepouzdanjem u Njega, svojim brigama koje ne vide rješenje u Njemu, svojim strahom koji sputava Njegov mir. Dopustimo Bogu da ispuni svoje obećanje: da bude Emanuel – Bog s nama!
s. Veronika Pavlović, OP
