Litanije bl. Ozane

Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!
Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!
Oče nebeski, Bože, smiluj nam se!
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože,
Duše Sveti, Bože,
Sveto Trojstvo, jedan Bože,
Sveta Marijo, moli za nas!
Sveti Josipe,
Sveti Dominiče,
Sveti Toma Akvinski,
Sveti Vinko Fererski
Sveta Katarino Sijenska,
Sveta Ružo Limska,
Sveti Nikola Taveliću,
Sveti Marko Križevčanine,
Sveti Leopolde Bogdane Mandiću,
Blaženi Augustine Kažotiću,
Blaženi Gracija iz Mula,
Blaženi Alojzije Stepinče,
Blažena Marijo od Propetoga Isusa,
Blaženi Ivane Merče,
Svi sveci i blaženici hrvatskog naroda, molite za nas!
Blažena Ozano,
Bl. Ozano, Kristova djevice,
Bl. Ozano, Kristova pastirice,
Bl. Ozano, Kristova odabranice,
Bl. Ozano, Kristova pokornice,
Bl. Ozano, Kristova zaručnice,
Bl. Ozano, zanesena ukazanjima Djeteta Isusa,
Bl. Ozano, potresena ukazanjima raspetog Isusa,
Bl. Ozano, žrtvo Muke Isusove,
Bl. Ozano, ljiljane čistoće,
Bl. Ozano, uzore pobožnosti,
Bl. Ozano, zrcalo poniznosti,
Bl. Ozano, primjere odricanja,
Bl. Ozano, ljubiteljice siromaštva,
Bl. Ozano, pomoćnice bijednih,
Bl. Ozano, hraniteljice gladnih,
Bl. Ozano, tješiteljice žalosnih,
Bl. Ozano, miriteljice zavađenih,
Bl. Ozano, utočište klonulih,
Bl. Ozano, nado bolesnih,
Bl. Ozano, utjeho u času smrti,
Bl. Ozano, savjetnice neukih i mudrih,
Bl. Ozano, divna kćeri svojih roditelja,
Bl. Ozano, uzore kućnih pomoćnica,
Bl. Ozano, ponosu naših vezilja,
Bl. Ozano, zagovornice hrvatskih djevojaka,
Bl. Ozano, diko Božjih redovnica,
Bl. Ozano, svjetlo Crkve u našem narodu,
Bl. Ozano, zaštitnice vjerskog jedinstva,
Bl. Ozano, širiteljice pobožnosti svete krunice,

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se, Gospodine!

Moli za nas, blažena Ozano!
Da dostojni postanemo obećanja Kristovih!
Pomolimo se:
Svemogući Bože, koji si blaženu Ozanu proslavio divnim krepostima i okrunio nebeskom slavom, daj nam da ispunjeni istim žarom ljubavi kojom se uzdigla k Tebi, po njenu zagovoru postignemo vječno spasenje. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

Kratki životopis bl. Ozane

Bl. Ozana, krsnim imenom Katarina Kosić, rođena je 25. studenoga 1493. godine u malom gorskom selu Relezi podno Lovćena u Crnoj Gori. O njezinoj obitelji nemamo gotovo nikakvih podataka. Roditelji su joj bili siromašni, te je vrlo rano počela i sama pomagati u obitelji ono što je mogla: čuvala je malo stado ovaca.

Viđenja koja je imala u ranom djetinjstvu odredila su njezin životni put. Naime, kao pastirica bila je izravnom dodiru s ljepotama prirode. Čitala je te prve tragove Božje prisutnosti, prve riječi njegova govora i objave. U nejasnoćama je postavljala pitanja majci. Majka je odgovarala koliko je znala i upućivala na veličinu Tajne, na put traženja Boga. U tom prirodnom okružju Bog je jače potvrdio svoju blizinu nakon majčinih tumačenja. Katarina je čuvajući ovce jednog dana ugledala utjelovljenu Riječ u liku malog djeteta. Dražest prizora obujmila joj je dušu milinom i ljubavlju. Ali slike je brzo nestalo i ostala je čežnja. Sljedeći put Bog ju je obdario viđenjem Čovjeka boli, Riječi raspete i krvave. Taj joj se prizor još dublje utisnuo u dušu i vodio do konačne odluke: slijediti Krista u muci. Nije to bilo lako i jednostavno odmah ostvariti. Ni majka nije prihvaćala olako te priče o viđenjima. Upoznati Krista dublje i slijediti ga moglo se u Kotoru, koji je pružao više. Katarina je bila uporna u svom naumu. Konačno je majka popustila.

U Kotoru joj je Bog progovorio na novi način otvorivši joj vidike duhovnog života, bogatstvo sakramenata i primjer nasljedovanja Krista. Našavši službu u obitelji gradskog suca Aleksandra Buće, Katarina je slijedila zov Božji. Aleksandrova supruga, plemenita gospođa Marina, prigrlila je Katarinu i poučavala je u vjeri. I našla je u Katarini dobru učenicu, gladnu Božje riječi, ljubavi i blizine. U sučevoj kući često su boravili i dominikanci, među kojima su bila i dva njegova brata. Katarina je upijala duhovnost, mudrost i asketizam ovih redovnika. Tako pripremljena prvi puta je blagovala Kruh koji je darovan za život svijeta, a u srcu joj je jačao žar velike želje: predati se sasvim Kristu.

Božji poziv bivao je sve jasniji. Odlučujući trenutak nastupio je na veliki petak 1513. god. Čitanje Muke i propovijed koja je tumačila taj događaj, toliko su je potresli, te je odlučila postati dominikanska trećoredica i živjeti u samoći i pokori kao ‘zazidana djevica’. Tu odluku konačno je ostvarila 25. siječnja 1515. na znakovit blagdan: obraćenje sv. Pavla. Obukla je bijelu dominikansku tuniku, položila zavjete i uzela novo ime: Ozana, na uspomenu blažene dominikanke Ozane iz Mantove, preminule na glasu svetosti. Nastanila se u maloj sobici uz crkvu sv. Bartolomeja. Tu je provela 7 godina, a kad je mjesto nastradalo u potresu preselila se kod crkve sv. Pavla.

Ozana je bila obdarena mnogim izvanrednim darovima: darom nadnaravne ljubavi prema Bogu i bližnjemu, darom pokore i molitve, darom ulivenog znanja, viđenja, prorokovanja i čudesa. Njoj su po savjet dolazili biskupi i pučani. U svojim molitvama ona je nosila sve potrebe svojih sugrađana. Na njezin prozorčić dolazili su nevoljni i siromasi. Ona ih je tješila i pomagala. Zauzela se za svoj grad pred Bogom osobito u napadu turskog brodovlja 1539. i po njenoj molitvi i molitvi vjernoga puka grad je čudesno sačuvan od osvajanja.

Ozana je proživjela više od pedeset godina u strogoj pokori i neumornoj molitvi. Bog ju je pozvao k sebi 27. travnja 1565. god. kako bi gledala licem u lice Riječ koju je ovdje na zemlji razmatrala. I na času smrti tražila je da joj se čita Riječ, a za posljednju borbu okrjepila se Svetim Kruhom. Čuvši vijest o njezinoj smrti narod je izvikivao njezinu svetost, a ljepota njezine duše i miomiris života očitovali su se i nakon smrti. Na odru je izgledala je tako lijepa i širio se ugodni miris, da su je ostavili tri dana izloženu na poklon građanima Kotora. Blaženom ju je proglasio papa Pio 21. prosinca 1927. Danas joj se neraspadnuto tijelo nalazi u crkvi sv. Marije u Kotoru. Na njezin blagdan 27. travnja 2013.
Kotorski biskup mons. Ilija Janjić, provincijal Hrvatske dominikanske provincije fr. Anto Gavrić i vrhovna glavarica Kongregacije sv. Anđela Čuvara potpisali su Dekret o otvaranju procesa za proglašenje svetom bl. Ozane.

Ozana je grad na gori čija svjetlost svijetli današnjim naraštajima Crkve. Ona je proslavila Boga svojim životom, a Bog je proslavio nju krunom svetosti. U njoj imamo sjajan primjer i moćnu zagovornicu na našem životnom putu.

s. Blaženka Rudić OP

Štovanje bl. Ozane

Dominikanka Ozana iz Kotora, krsnim imenom Katarina Kosić, rođena je 25. studenoga 1493. u crnogorskom selu Relezi podno Lovćena. Kao djevojčica, čuvajući ovce, imala je viđenje Djeteta Isusa i Isusa raspetoga. Ta viđenja su usmjerila njezin život prema potpunom predanju Kristu i njegovoj Crkvi. Kao četrnaestogodišnja djevojčica došla je u Kotor. Tu je, služeći u uglednoj kotorskoj obitelji suca Aleksandra Buće, bolje upoznala Krista, vjeru i sakramente. Tu je imala prigode upoznati i dominikansku duhovnost jer su u kuću dolazili dominikanci, a bilo ih šestorica u to vrijeme s prezimenom Buća. Odlučila je svoj život posvetiti Bogu kao ’zazidana’ djevica. Dozvolom kotorskog biskupa 1514. godine obukla je dominikanski habit, uzela ime Ozana i nastanila se u maloj ćeliji pokraj crkve sv. Bartolomeja. Tu je provela 7 godina, a kasnije se preselila kod crkve sv.Pavla gdje je provela život do smrti u 72. godini. Njezin život bio je izrazito molitveni i pokornički, prožet djelima ljubavi i milosrđa prema bližnjemu. Imala je veliki duhovni utjecaj na svoje sugrađane, pa su k njoj dolazili mnogi po savjet, utjehu, zagovornu molitvu. Bila je obdarena izvanrednim darovima mudrosti, viđenja i prorokovanja. Osnovala je samostan dominikanskih trećoredica u Kotoru. Štovana još za života kao Božja ugodnica preminula je na glasu svetosti 27. travnja 1565. g. Blaženom je proglašena 21. prosinca 1927. g.

Neraspadnuto tijelo

Ozanino tijelo pokopano je u sestarsku grobnicu u crkvi sv. Pavla. Nedugo nakon njene smrti premine još jedna redovnica. Kad su otvorili grobnicu otkrili su da je Ozanino tijelo neraspadnuto, a u crkvi se osjetio ugodan miris. Biskup Luka Bisanti je naredio da se tijelo izloži u crkvi nekoliko dana.

Godine 1589. ugledni dominikanac o. Serafin Razzi držao je korizmene propovijedi u Kotoru. Zadivljen svime što je čuo o Ozaninu svetačkom životu zauzeo se da se njena pokornička ćelija uredi za kapelicu, a tijelo smjesti u prikladniju škrinju. On je kasnije napisao životopis blaženice.

Kada je 1619. godine potres uzdrmao Kotor dominikanke su potražile utočište u Dubrovniku. Sa sobom su uzele i tijelo svoje blažene sestre Ozane. Za vrijeme njihova boravka u Dubrovniku dignuta su stopala s tijela blaženice i stavljena u srebrnu kutiju koju je zapečatio stonski biskup. Tijelo je vraćeno u Kotor.

Godine 1675. podignut je mramorni oltar u crkvi sv. Pavla, a ispod mense je načinjeno mjesto za tijelo blaženice koje je preneseno 25. siječnja 1676. Tamo je ostalo sve do francuskih ratova 1807. Tada je samostan dominikanki ukinut, a crkva pretvorena u vojno skladište. Tijelo blaženice preneseno je zbornu crkvu Sv. Marije i privremeno smješteno u sobicu iznad sakristije. Godine 1809. prenesen je oltar iz crkve sv. Pavla u crkvu sv. Marije, a tijelo blaženice je opet položeno ispod oltara. Malo poslije toga tijelo je zbog velike vlage postavljeno na oltar.

Od 1963. godine sarkofag s tijelom blaženice koji je izradio Antun Augustinčić nalazi se na glavnom oltaru zborne crkve sv. Marije.

Od Ozanine smrti pa do danas izvršeno je pet rekognicija, to jest liječničkih pregleda tijela i zamjena redovničke odjeće. To je učinjeno 1815., 1856., 1907., 1930. i 2001. godine. Pri posljednjem postupku utvrđeno je da je tijelo blaženice dobro i u cijelosti očuvano, te povezano i čini kompaktnu cjelinu koju je moguće nositi na rukama.

Proglašenje blaženom

Ozana je za života činila čudesa, a i nakon smrti potvrđena su čudesna uslišanja. Tako je od samih početaka bila štovana kao svetica. Nakon njezine smrti dozvolom Svete Stolice pokrenut je proces za prikupljanje podataka o njenom svetačkom životu. Ti spisi su se zagubili.

Godine 1628. građanstvo Kotora zamolilo je dozvolu iz Rima da se tijelo prenese na odličnije mjesto. Rim se nije izričito usprotivio, ali je rečeno da se bolje razmotri pitanje beatifikacije. Od 1665. godine Ozana je uvrštena među zaštitnike grada i biskupije.

Proces za odobrenje i potvrdu javnog štovanja blažene Ozane započeo je 1905. godine najviše zaslugom hrvatskog dominikanca, izvrsnog propovjednika i misionara, o. Anđela Marije Miškova, koji je tada bio provincijal. Konačno je papa Pio XI 21. prosinca odobrio javno štovanje blaženice. Tako je Ozana postala prva blaženica Crkve u Hrvata. Nju zazivaju kao sveticu i katolici i pravoslavci u Boki i Crnoj Gori. Njena sveta uspomena časti se u dominikanskom redu, osobito među hrvatskim dominikankama i dominikancima. Na njezin blagdan 27. travnja 2013. pokrenut je proces za proglašenje svetom

s. Blaženka Rudić OP

Devetnica blaženoj Ozani

DEVETNICA BLAŽENOJ OZANI KOTORSKOJ

I.DAN

R. Bože, u pomoć mi priteci.
O. Gospodine, pohiti da mi pomogneš.
Slava Ocu…

Čežnja za Bogom

Ozana Kosić, krsnim imenom Katarina, čeznula je za Bogom od svoje rane mladosti. Čuvajući stado po planinama svog zavičaja, divila se prirodi: cvijetu i travi, planini i potoku, suncu i zvijezdama, te je svoju misao zahvalno upravljala k Onomu koji je sve to stvorio i divno uredio. Naša je Blaženica sreću i radost tražila i nalazila samo u Bogu. Brzo je shvatila da izvan Njega nema istinskog zadovoljstva ni mira, zato se sva njemu posvetila.

Neka nas njezin primjer potakne da zapažamo, divimo se i zahvaljujemo Bogu koji je sve stvorio iz ljubavi prema čovjeku, da se svemu divi, svime se koristi i za sve zahvaljuje.

Pomolimo se:

Draga naša Blaženice! Isprosi nam milost, da prepoznajemo Boga u svemu što nas okružuje: u ljudima, prirodi i u stvarima, da mu dostojno zahvaljujemo zbog beskrajne njegove ljubavi sada i u vječnosti. Amen.

Očenaš, Zdravo Marijo, Slava Ocu.

 

II.DAN

(Počinje kao prvi dan)

Vjernost u služenju

Ozana je svom dušom željela trajno boraviti u Božjoj blizini. Kao mlada djevojka, nastanila se u Kotoru radeći kao kućna pomoćnica, gdje je mogla pohađati crkve i njegovati sakramentalni život. Ispunjena Bogom, unosila ga je u svaki posao, u svako mjesto gdje je boravila. A Bog joj je, na čudesan način, iskazivao svoju naklonost.

Gdje Bog i čovjek djeluju zajedno kraljevstvo je Božje vidljivo svakom stvorenju. A kakav je moj odnos s Bogom? Je li i po meni kraljevstvo Božje prisutno u sredini gdje boravim?

Pomolimo se:

O, blažena naša Ozano! Ti si ponizno slušala svoje pretpostavljene i uzorno vršila svoje dužnosti. Isprosi nam milost, da i mi savjesno, iz ljubavi prema Bogu, ispunjavamo dužnosti svoga staleža, kako bi, na kraju naših dana, iz usta Vječnog Gospodara čuli utješne riječi: „Slugo dobri i vjerni, uđi u radost Gospodara svoga.“Amen.

Očenaš, Zdravo Marijo, Slava Ocu.

 

III.DAN

(Počinje kao prvi dan)

Ljubav prema bližnjemu

Još kao služavka u kući svojih gospodara, Ozana je pokazivala osobitu skrb za siromahe. Nije joj bilo dovoljno dijeliti ostatke jela s gospodareva stola, već je i svoj zalogaj s njima dijelila. Isto je tako i svoju zaradu dijelila siromasima. Brojnim drugim djelima duhovnog i tjelesnog milosrđa svjedočila je svoju ljubav prema potrebnima. Bog je na čudesan način nagrađivao njenu velikodušnost. Svako dobro djelo, učinjeno iz kršćanske ljubavi, pretvara se u cvijeće kojim se plete vijenac za Darovatelja svih stvari, koji je rekao da ni čaša hladne vode, pružena bližnjemu u Njegovo ime, neće ostati nenaplaćena.

Pomolimo se:

O, divni gorski cvijete, blažena Ozano! Tvoja je jedina želja bila omiljeti Bogu, činiti dobra djela i spašavati duše, otkupljene predragocjenom krvlju Spasiteljevom. Nadahni nas svojom nesebičnom ljubavlju prema bližnjemu, kako bi se i naša dobra djela pretvorila u neuveli vijenac, kojim će nas ovjenčati Gospodin, pravedni Sudac. Amen.

Očenaš, Zdravo Marijo, Slava Ocu.

IV. DAN

(Počinje kao prvi dan)

Samoća i pokora

Naša je blažena Ozana živjela svoj život samoće, pokore i molitve za spasenje svijeta. Samotnička ćelija u kojoj je boravila, postala je mjesto trajnog sjedinjenja s Bogom. Htjela je osjetiti bol križa, mukotrpnu čovječnost Kristovu i njegov primjer beskrajne ljubavi.
Nismo svi pozvani na takvu pokoru, ali se svi moramo čuvati grešnih prigoda i loših utjecaja, te pomagati drugima koji su u duhovnoj opasnosti. Napasti se najlakše svladavaju postom i molitvom.

Pomolimo se:

O velika pokornice, blažena Ozano, koja si toliko ljubila kršćanski samoprijegor, da si svoje nevino tijelo trapila teškom pokorom, isprosi nam, po zaslugama Isusa Krista, duh pokore, kako bismo mogli odolijevati napastima i svladavati zle sklonosti, radi svoga vječnog spasenja. Amen.

Očenaš, Zdravo Marijo, Slava Ocu.

 

V. DAN

(Počinje kao prvi dan)

Križ ljubavi

Blažena Ozana gajila je osobitu pobožnost prema Muci Gospodinovoj. Od onoga dana, kada je kao djevojčica imala viđenje raspetog Spasitelja, neprestano joj je taj lik lebdio pred očima. Često je meditirala o njegovoj neizrecivoj ljubavi prema grešnicima, što bi je ganulo do suza. Iz tog otajstva Kristove muke crpila je duhovnu snagu i ustrajnost u svim kušnjama, bolestima i protivštinama.
Svatko od nas nešto trpi. Bol, promatrana ljudskim očima, čovjeka vodi u očaj, a kršćanski gledana, poseban je Božji zahvat u naš život. Blago nama ako trpimo predani u volju Božju, jer će nam takvo trpljenje donijeti spasenje.

Pomolimo se:

Raspeti Isuse, ti si, iz ljubavi prema nama, podnio najokrutnije muke i smrt na križu. Po svojoj pregorkoj muci, i po zagovoru blažene Ozane, budi milostiv nama i svima onima koji padaju pod težinom svoga životnog križa. Amen.

Očenaš, Zdravo Marijo, Slava Ocu.

 

VI. DAN

(Počinje kao prvi dan)

Molitva

Molitva je blaženoj Ozani bila izvor utjehe i snage, nadahnuća i mira, te siguran štit protiv napasti. Živom je vjerom i pouzdanjem molila Boga za sebe i za cijeli svijet. Uvijek je bila s nečim zaposlena, jer je znala da je besposlica izvor mnogih zala u svijetu. Plodove njezine molitve osjetili su kotorski građani, ali i svi oni koji su joj se preporučivali u molitve. Najsigurnije sredstvo u borbi protiv đavolskih nasrtaja je molitva. Čvrstim pouzdanjem predajmo Bogu sve svoje duhovne i tjelesne potrebe i molimo njegovu milost i milosrđe.

Pomolimo se:

Blažena naša zagovornice! Ti si bila tako odana molitvi da se nisi zadovoljavala samo dnevnom molitvom, nego si i noću izlijevala svoje srce pred Bogom. Po zaslugama Isusa Krista isprosi nam dar iskrene i pobožne molitve, kako bismo postigli milost vječnog spasenja. Amen.

Očenaš, Zdravo Marijo, Slava Ocu.

 

VII. DAN

(Počinje kao prvi dan)

Pobožnost prema presvetom oltarskom sakramentu

Sin Božji boravi na oltaru pod prilikama kruha, iz ljubavi prema nama. O, divne li Isusove ljubavi! Euharistija krijepi naše duše u svim pogibeljima. Zato je želja Crkve da se kršćani što češće pričešćuju. Blažena Ozana je s najvećom pobožnošću pristupala k stolu Gospodnjem, a na taj se sveti čin pripravljala postom i molitvom. Iz euharistije je crpila duhovnu i tjelesnu snagu. Pristupimo i mi rado i često tom otajstvu ljubavi kako bismo je bili spremniji dijeliti i širiti oko sebe.

Pomolimo se:

Anđeoska djevice, koja si radi svoje velike pobožnosti prema Presvetom oltarskom sakramentu dobila milost da duhovnim očima vidiš lik Raspetog Spasitelja u posvećenoj Hostiji, isprosi i nama osobitu pobožnost prema ovom Otajstvu ljubavi, te milost da ga u životu uvijek dostojno primamo, a u zadnjem času života neka nam bude popudbinom za vječnost. Amen.

Očenaš, Zdravo Marijo, Slava Ocu.

 

VIII. DAN

(Počinje kao prvi dan)

Poniznost

Poniznost je u životu blažene Ozane bila poput bisera među draguljima. Uvijek je skrovito vršila pokornička djela, čime je željela slijediti primjer Blažene Djevice Marije, ponizne službenice Gospodnje. Unatoč izvanrednim Božjim darovima koje je posjedovala, pred Bogom se držala malenom, potrebnom njegova milosrđa.
Poniznost je temelj svake kreposti. Naš je život poput cvijeta, koji danas cvate a sutra vene. Ništa ne posjedujemo a da nam Bog nije darovao. Prava poniznost nije ništa drugo nego poznavanje vlastitog ništavila, slabosti i ograničenosti. Ponizan čovjek mio je Bogu i ljudima.

Pomolimo se:

O, ponizna djevice Ozano, koja si sebe smatrala slabom i nesavršenom, unatoč brojnim milostima kojima te Bog obdario već od najranijeg djetinjstva, isprosi i nama, slabima i nesavršenima, krepost poniznosti, kako bismo omiljeli Bogu i zavrijedili vječnu nagradu na nebesima. Amen.

Očenaš, Zdravo Marijo, Slava Ocu.

 

IX. DAN

(Počinje kao prvi dan)

Na pragu vječnosti

Nakon više od pedeset godina isposničkog života, duša se blažene Ozane preselila u vječnost. Kada je osjetila da joj se približava smrtni čas, zamolila je da joj čitaju Muku Isusovu po Ivanu. Iako je provodila nevin i svet život, na ovaj se trenutak prijelaza pripremala sa svom ozbiljnošću, jer je bila svjesna da su jedinom Bogu znane sve naše misli, riječi i djela. Čitav je život blažene Ozane bio himan Očevoj ljubavi, a u zadnjim je časovima tu ljubav još više usavršavala kajanjem i žarkom molitvom. I tako je ova blažena duša, poletjela na krilima ljubavi u zagrljaj Onomu kome je posvetila i predala sav svoj život.

Pomolimo se:

Blažena Ozano! Ti, koja si se – premda sveta- ozbiljno pripravljala na smrt, isprosi nam milost da i mi puni nade i svetoga straha očekujemo zadnji trenutak svog žiivota, te da se okrijepljeni svetim Otajstvima, nakon prijelaza u vječnost, nađemo u zagrljaju Isusa i Marije. Amen.

Očenaš, Zdravo Marijo, Slava Ocu.