Dominikanka Ozana iz Kotora, krsnim imenom Katarina Kosić, rođena je 25. studenoga 1493. u crnogorskom selu Relezi podno Lovćena. Kao djevojčica, čuvajući ovce, imala je viđenje Djeteta Isusa i Isusa raspetoga. Ta viđenja su usmjerila njezin život prema potpunom predanju Kristu i njegovoj Crkvi. Kao četrnaestogodišnja djevojčica došla je u Kotor. Tu je, služeći u uglednoj kotorskoj obitelji suca Aleksandra Buće, bolje upoznala Krista, vjeru i sakramente. Tu je imala prigode upoznati i dominikansku duhovnost jer su u kuću dolazili dominikanci, a bilo ih šestorica u to vrijeme s prezimenom Buća. Odlučila je svoj život posvetiti Bogu kao ’zazidana’ djevica. Dozvolom kotorskog biskupa 1514. godine obukla je dominikanski habit, uzela ime Ozana i nastanila se u maloj ćeliji pokraj crkve sv. Bartolomeja. Tu je provela 7 godina, a kasnije se preselila kod crkve sv.Pavla gdje je provela život do smrti u 72. godini. Njezin život bio je izrazito molitveni i pokornički, prožet djelima ljubavi i milosrđa prema bližnjemu. Imala je veliki duhovni utjecaj na svoje sugrađane, pa su k njoj dolazili mnogi po savjet, utjehu, zagovornu molitvu. Bila je obdarena izvanrednim darovima mudrosti, viđenja i prorokovanja. Osnovala je samostan dominikanskih trećoredica u Kotoru. Štovana još za života kao Božja ugodnica preminula je na glasu svetosti 27. travnja 1565. g. Blaženom je proglašena 21. prosinca 1927. g.

Neraspadnuto tijelo

Ozanino tijelo pokopano je u sestarsku grobnicu u crkvi sv. Pavla. Nedugo nakon njene smrti premine još jedna redovnica. Kad su otvorili grobnicu otkrili su da je Ozanino tijelo neraspadnuto, a u crkvi se osjetio ugodan miris. Biskup Luka Bisanti je naredio da se tijelo izloži u crkvi nekoliko dana.

Godine 1589. ugledni dominikanac o. Serafin Razzi držao je korizmene propovijedi u Kotoru. Zadivljen svime što je čuo o Ozaninu svetačkom životu zauzeo se da se njena pokornička ćelija uredi za kapelicu, a tijelo smjesti u prikladniju škrinju. On je kasnije napisao životopis blaženice.

Kada je 1619. godine potres uzdrmao Kotor dominikanke su potražile utočište u Dubrovniku. Sa sobom su uzele i tijelo svoje blažene sestre Ozane. Za vrijeme njihova boravka u Dubrovniku dignuta su stopala s tijela blaženice i stavljena u srebrnu kutiju koju je zapečatio stonski biskup. Tijelo je vraćeno u Kotor.

Godine 1675. podignut je mramorni oltar u crkvi sv. Pavla, a ispod mense je načinjeno mjesto za tijelo blaženice koje je preneseno 25. siječnja 1676. Tamo je ostalo sve do francuskih ratova 1807. Tada je samostan dominikanki ukinut, a crkva pretvorena u vojno skladište. Tijelo blaženice preneseno je zbornu crkvu Sv. Marije i privremeno smješteno u sobicu iznad sakristije. Godine 1809. prenesen je oltar iz crkve sv. Pavla u crkvu sv. Marije, a tijelo blaženice je opet položeno ispod oltara. Malo poslije toga tijelo je zbog velike vlage postavljeno na oltar.

Od 1963. godine sarkofag s tijelom blaženice koji je izradio Antun Augustinčić nalazi se na glavnom oltaru zborne crkve sv. Marije.

Od Ozanine smrti pa do danas izvršeno je pet rekognicija, to jest liječničkih pregleda tijela i zamjena redovničke odjeće. To je učinjeno 1815., 1856., 1907., 1930. i 2001. godine. Pri posljednjem postupku utvrđeno je da je tijelo blaženice dobro i u cijelosti očuvano, te povezano i čini kompaktnu cjelinu koju je moguće nositi na rukama.

Proglašenje blaženom

Ozana je za života činila čudesa, a i nakon smrti potvrđena su čudesna uslišanja. Tako je od samih početaka bila štovana kao svetica. Nakon njezine smrti dozvolom Svete Stolice pokrenut je proces za prikupljanje podataka o njenom svetačkom životu. Ti spisi su se zagubili.

Godine 1628. građanstvo Kotora zamolilo je dozvolu iz Rima da se tijelo prenese na odličnije mjesto. Rim se nije izričito usprotivio, ali je rečeno da se bolje razmotri pitanje beatifikacije. Od 1665. godine Ozana je uvrštena među zaštitnike grada i biskupije.

Proces za odobrenje i potvrdu javnog štovanja blažene Ozane započeo je 1905. godine najviše zaslugom hrvatskog dominikanca, izvrsnog propovjednika i misionara, o. Anđela Marije Miškova, koji je tada bio provincijal. Konačno je papa Pio XI 21. prosinca odobrio javno štovanje blaženice. Tako je Ozana postala prva blaženica Crkve u Hrvata. Nju zazivaju kao sveticu i katolici i pravoslavci u Boki i Crnoj Gori. Njena sveta uspomena časti se u dominikanskom redu, osobito među hrvatskim dominikankama i dominikancima. Na njezin blagdan 27. travnja 2013. pokrenut je proces za proglašenje svetom

s. Blaženka Rudić OP