A on će im: ‘O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?’ Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu. Uto se približe selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje. No oni navaljivahu: ‘Ostani s nama, jer zamalo će večer, i dan je na izmaku!’ I uniđe da ostane s njima.” (Lk 24, 17-29)

… spoznavanje sebe…

Isus se priključuje dvojici i pita ih o čemu govore. On to zna, ali želi da to oba učenika u sebi otkriju. Govoreći o njihovoj žalosti i izgubljenoj nadi on im pomaže posvijestiti njihov problem i stvarni razlog njihova nemira.

»A mi se nadasmo… «; no, izgleda da je povijest otišla u drugom smjeru nego što su oni očekivali. Oni su imali iskustvo susreta s Kristom koji je ”silan na djelu i na riječima”, ali kao da se ta nit vjere prekinula neshvatljivim događajem muke i smrti onoga koji je imao osloboditi Izraela. Nisu se ispunila njihova previše ”zemaljska” očekivanja. A Isus, kao da ih na neki način prisiljava da premoste jaz između svojih nadanja i Božjeg nauma koji se ostvario u Isusu, između svoga načina razumijevanja Mesije i njegove smrti na križu, između svojih ljudskih i sebičnih očekivanja i smisla spasenja koje dolazi odozgor.

»A mi se nadasmo… «: u tome prepoznajemo situacije tolikih mladih koji se zanimaju za govor o zvanju i pokazuju određenu sklonost, ali se zaustave kad treba učiniti izbor. Usredotočeni na svoje ”ja” i zaokupljeni previše zemaljskim tumačenjem života boje se prihvatiti Božji poziv koji im se čini kočnicom njihove potrebe za srećom. Tu je potrebno izlaženje iz sebe, promjena mentaliteta, oslobađanje od strahova i obrana. Bilo da su u pitanju mladi ili odrasli koji stoje pred pozivom, potreban im je odgoj, pomoć, u spoznavanju sebe.

… tajnu…

Sebe ne možemo spoznati do kraja. I to treba prihvatiti. Naš život nije posve u našim rukama, jer život je tajna, i s druge strane, tajna je život; tajna je onaj dio čovjekova ”ja” koji još nije otkriven, koji još nije življen, koji se mora spoznati, koji još čeka da bude dokučen i ostvaren. Tajna je ona osobna stvarnost koja još mora rasti, stvarnost koja je bogata životom i mogućnostima postojanja još nedodirnutima, tajna je ljudsko ”ja” u sjemenki.

Tajnu čovjeka ne možemo prihvatiti bez tajne Boga. To iziskuje povjerenje u onoga koji nas je stvorio i ponizno traganje za smislom života i mjesta koje nam po Božjem naumu pripada. Nije važno odmah na početku puta vidjeti čitav put koji treba slijediti. Važno je otkriti i odlučiti tragati za ciljem i smislom svoga života izvan sebe, u Bogu, Ocu i Stvoritelju.
Gubljenje smisla tajne jedan je od najvećih uzroka krize zvanja.

… molitvu…

Oslonjeni na Tajnu molitvom izražavamo svoje pouzdanje, a ne pitanja. Izražavamo svoje iznenađenje i zahvalnost. Ali ta molitva je i borba, napetost, žrtvovanje vlastitih planova da bismo shvatili iščekivanja, pitanja, želje Drugoga: Oca koji nam u Sinu pokazuje put nasljedovanja onomu koji traži. Takva molitva postaje mjestom raspoznavanja Božjeg poziva. Svako zvanje nastaje u prostranstvima molitve, strpljive i pouzdane, koja ne očekuje da će dobiti direktan i momentalan odgovor, nego zna da neće ostati neuslišana i da će onaj tko moli, u svoje vrijeme otkriti svoje zvanje.

U događaju Emausa ta je stvarnost izrečena najljepšom molitvom: ‘Ostani s nama, jer zamalo će večer, i dan je na izmaku!’

To je prošnja onoga tko zna da bez Gospodina odmah nastaje noć u životu, da bez njegove riječi nastaje tama nerazumijevanja i zbrka identiteta; život se pojavljuje bez smisla i bez zvanja. To je molitva onoga koji možda još nije otkrio svoj vlastiti put, ali zna da nalazeći se zajedno s Njim pronalazi samoga sebe.
Ovakva molitva ne može se naučiti odjednom, nego zahtijeva dugu pouku i vježbu. Takvu molitvu mogu poučavati oni koji su vjerni u svom zvanju. I budući da je molitva prirodni put traganja za zvanjem potrebni su odgajatelji zvanja koji mole i koji odgajaju za molitvu.

(Nova zvanja za novu Europu, br.35)