Rado pričamo o uspjesima, često hvalimo tuđe ili svoje vještine. Volimo kada nas drugi primijete, a najviše patimo u nedostatku pažnje, priznanja, razumijevanja. Sve veliko, jako, snažno, vidljivo i glasno je i dobro! Tako smo mi odredili! Priznanja dodjeljujemo uspješnima, hrabrima, pobjednicima!
U odabranom Markovu evanđelju svjedočimo o malenosti i neznatnosti. Sav govor o sjemenu i gorušičinu zrnu je usmjeren na malo, sitno sjeme, nečujan, nevidljiv rast, zaboravljeno, ali iščekivano vrijeme ubiranja plodova.
Marko poziva čitatelja na pogled iznutra, na činjenicu sjemena, zemlju, mrak, noć, neznanje, nerazumijevanje… Sve te slike govore o Kraljevstvu Božjem koje se ne događa po našoj spoznaji, razumijevanju, čak ni primarnom sudjelovanju u dioništvu. Kraljevstvo je Božje skriveno! Marko govori o početku i procesu bacanja sjemena, nicanja i o vremenu žetve, o situacijama na koje baš ne može čovjek puno utjecati.
Čovjek je Božje stvorenje, u njegovu smo naumu od početka. Bog stvara čovjeka kao biće sebi slično, on čovjeku povjerava Zemlju i postavlja ga za Gospodara Zemlji. Je li čovjekova odrednica gospodarenje ili nešto drugo? Gospodari su vladari, oni određuju, uređuju, odgovorno donose odluke za sebe i druge. Gospodari postaju ili žele postati vladari, žele da se njih pita, sve znaju, oni drže konce u svojim rukama. No, kada gospodar svijeta ima moć, ta izvanjska veličina nije sve. Često je kamen spoticanja za druge, za mnoge. U veličinama čovjek često ne vidi bitno, Mali princ kaže – bitno je očima nevidljivo, samo se srcem dobro vidi…
A srce, taj izvor ljubavi koju Bog daruje čovjeku obris je Njegove ljubavi. Srce je nevidljivo, po njemu se velike stvari događaju nevidljivo. Velika djela čine mali ljudi koji i dalje ostaju neviđeni, skromni, jednostavni, a puni i veliki za Kraljevstvo koje se nečujno širi kao stablo gorušice u čije se grane ptice gnijezde. Bog je u ljudskom srcu nevidljiva sila i pokretačka snaga koja mijenja čovjeka, koja širi krugove ljubavi, dobrote i praštanja. U ljudskim srcima rađaju se sustavi i mreže dobrote koje šire svoja polja uvijek dalje i uvijek bolje.
Ti plodovi su vidljivi u miru koje određene osobe šire oko sebe, u zadovoljstvu života koje isijava iz lica i srca osoba koje radosno i hrabro hode naprijed, u riječima osoba čije riječi kao da miluju duše slušatelja, u otvorenosti duše za prihvaćanje drugog i drugačijeg, u darivanju svojeg vremena, pažnje, podrške kao žrtve za drugog, u radosti kojom govore o drugima i s drugima, u ozarenosti i ljepoti lica koje govori o Bogu, s Bogom i živi za Boga…
Plodovi Kraljevstva Božjeg vidljivi su već na ovom svijetu, među nama, samo ako smo dopustili zemlji da primi sjeme, ono će rasti…
