Druga korizmena nedjelja
Isusovo Preobraženje poziva nas na put osobne preobrazbe. Upravo kao i korizma, i preobrazba traži našu svakodnevicu te uključuje naš konkretan život, sa svim našim unutarnjim i vanjskom poteškoćama, izazovima.
Gospodin traži našu suradnju i pristanak kako bi razriješio naše okove na putu osobne promjene. Osobno preobraženje oslanja se na življenje s povjerenjem u milost i milosrđe Božje, oslobađa nas straha od pogrešaka. Spoznaja da su padovi unatoč ljudskoj krhkosti u funkciji osobnog rasta blagotvorna je kako za nas osobno, tako i za ljude koje dotičemo svojim životom.
Vlastita preobrazba započinje povratkom k ljubljenom Božjem Sinu, a to znači prekid s beskorisnim rasipanjem života. U skladu s time, Gospodin nas želi osloboditi od ljubavi bez istine jer je takva ljubav beskorisna sentimentalnost i istine bez ljubavi je takva istina smrtna presuda.
Tek sa znanjem tko smo i odakle dolazimo i imanjem jasne odluke o tome kamo idemo, možemo spremnije ići za Onim za kime čezne naša duša.
Isus je usred skupine od dvanaest učenika, izabrao sa sobom povesti na goru Petra, Jakova i Ivana. Njima je dao privilegij da svjedoče preobraženju. Pa ipak, Petar Ga je u trenutku kušnje zanijekao a dvojica braće Jakov i Ivan su tražili prva mjesta u Njegovom kraljevstvu.
Isus ne bira u skladu s našim kriterijima, nego u skladu sa svojim planom ljubavi. Radi se o besplatnom i bezuvjetnom izboru, slobodnom pothvatu, božanskom prijateljstvu koje ne traži ništa zauzvrat, kaže papa Franjo.
Dobro je pitati se jesam li uopće u kontaktu s čežnjama svoje duše ili sam zaglavila na tjelesnoj i psihološkoj razini svoga postojanja. Možda se samo trudim prikazati ponizno i ponašati se skrušeno u odnosu na druge, dok istovremeno niti poznajem niti prihvaćam svoju malenost u odnosu na Gospodina. Okrećem glavu i zatvaram srce pred poticajima Duha Svetoga i oglušujem se na poziv da se popnem na visoku goru koja simbolizira Božju blizinu. Tako se nevoljko i teško uspinjem, ali olako podrazumijevam da drugi moraju biti osjetljivi na moje potrebe i želje. No, dinamika odnosa je značajno drugačija od one koju priželjkujem jer tek u Božjoj prisutnosti postajemo braća i sestre. Ako moja ljubav nije svjedočanstvo Božje prisutnosti, tada je moja ljubav nakaradna.
Učenici su toliko dugo imali lice Ljubavi pred očima, a nikad nisu primijetili koliko je lijepo. Isus svoje učenike iskustvom Preobraženja izgrađuje, priprema ih za još važniji korak. Uskoro će morati prepoznati u Njemu tu istu ljepotu, kad uziđe na križ i lice Mu bude unakaženo, kaže papa Franjo.
s. Mirjam Peričić OP
