Rođenje Gospodinovo

Kroz cijelo Došašće slušali smo proročke izvještaje o rođenju djeteta, o onome što izgleda nemoguće, a u Božjim rukama postaje itekako moguće i to sve na korist tebi, meni, nama. Doista, dijete se rodilo!  Jedno veliko svjetlo se upalilo u tami naših života. Dijete koje dolazi iz malenosti, odozdo, ne iz neke veličine i to je velika škola za nas odnosno veliki ispit savjesti.

Pogledajmo danas – na Božić –  ali i u sve ove svete dane jaslice, pogledajmo preko ukrasa i lampica, preko savršenih figurica, pogledajmo Isusa – Dijete. Pogledajmo Boga u malenosti. Onaj koji je stvorio svemir postaje maleni dio njega, onaj koji je stvorio čovjeka stavlja se u njegovo krilo, onaj koji je sama nježnost traži toplinu i nježnost drugoga. Onaj koji je beskrajna ljubav uzeo je ograničeno ljudsko srce. Koliko nam srce već pred ovim može zastati i zapitati se gdje se ono nalazi u svemu tome. Ali opet ima jedan detalj koji nam ovoga puta može snažnije progovoriti. Vječna Riječ postala je dijete koje ne može govoriti. Dijete koje je potpuno ovisno o drugome i može samo promatrati. Zar nismo i mi pozvani na to? Ako je sam Bog odlučio postati dijete, zašto se ja pozivam na više? Zašto su moja očekivanja iznad? Zašto ja tražim ono što nije moje? Jaslice su nam svima veliki ispit savjesti točnije onaj u središtu – Bog koji je postao dijete.

I nama je u ove svete dane važno postati dijete i ‘’oduzeti’’ si dar govora. Zašutjeti i čuditi se, promatrati što mi Bog govori, što mi govori preko onih oko mene. Otvoriti srce i učiniti ga ranjivim, poput djeteta odnosno Djeteta. Postati jednostavni, tiši, mirniji, zadovoljniji, zahvalniji poput Marije i Josipa s onim što su imali. Jer što vrijedi palača u mome srcu, ako u njoj nije On? Što vrijedi sv

            On će doći tek kada tvoje srce postane poput Njegovog u hladnoj i tamnoj noći.

            On će doći kada za tebe ne bude nigdje mjesta i kada On postane jedino tvoje utočište.

            On će doći kada svi drugi zaborave primijetiti da postojiš jer On jedini zna zašto postojiš.

          On će doći kada se naše srce uistinu isprazni i ponizi pred Djetetom, prihvaćajući da i ono mora postati ništa više osim poput Njega.

On će doći kada prvi odlučiš promijeniti nešto, pristupiti drugome jer i sam je takav bio inače ne bismo mogli radosno uskliknuti: Dijete nam se rodilo!

Radujmo se s Marijom i Josipom, s četom anđela, s pastirima i svima koji su se okupili oko novorođenog Kralja! Budimo im blizu i sve će u našem životu doći na svoje mjesto! Kleknimo pokraj jaslica i pogledajmo to čudo! Koje li milosti! Kojeg li veselja!

s. Manes Puškarić OP

Preporučamo