Sigurnost uskrsnuća o kojoj govori Isus u današnjem Evanđelju, puna je utjehe i istovremeno otklanja misli koje bi željele analizirati kako će tamo biti, budući da to nitko od nas ne zna. Mnogi vječni život zamišljaju identičnim ovome zemaljskom. Međutim, Isus jasno kaže da će se naše postojanje preobraziti i da ćemo u življenju vječnosti biti slični anđelima. Čini se  kao da to nama nije dovoljno. Naši umovi i dalje pokušavaju prodrijeti u otajstvo smrti. Preostaje li nam išta drugo osim strpljivo i s nadom čekati ono što je neizbježno?

Jednom se netko našali i reče: “Sa smrću se treba šaliti jer da je ona smrtno ozbiljna ubila bi nas.”

Bog je život, i on se bavi sa živima. Ako smo prihvatili Krista kao svog Spasitelja, naša se imena upisuju u Knjigu života. To je matična knjiga rođenih u Kraljevstvu nebeskom. Za Boga smo mi živi, a ako umremo, tada samo spavamo i čekamo dan uskrsnuća. Možda je naša vjera o stanju mrtvih malo drukčija, ali kako god bilo, za nas će Isusov drugi dolazak i uskrsnuće biti veliko iznenađenje.

Današnje Evanđelje nam govori kako su saduceji izgubili u ovoj raspravi s Isusom. A ubrzo nakon toga Isus je učinio najveće čudo uskrsnuća uskrsnuvši Lazara koji je bio četiri dana u grobu. To je pobudilo toliki gnjev saduceja te oni u svojoj zabludi odbijaju prihvatiti nepobjediv dokaz blžene nade o uskrsnuću.

Vrlo brzo i sam Isus umire na križu, a najveće jamstvo uskrsnuća je Njegovo uskrsnuće. Tamo gdje je Bog, tamo je i život. Sv. Pavao kad je o tome razmišljao oduševljeno je uskliknuo: “Gdje je, smrti, pobjeda tvoja? Gdje je,  smrti,  žalac  tvoj?” (1. Kor. 15,55).

Sve dok smo s Bogom, dok kroz molitvu i Njegovu riječ imamo zajednicu s Njime, ne moramo se bojati smrti jer;  “On nije Bog mrtvih, nego živih. Tà svi njemu žive!”

Međutim, ključna riječ današnjeg evanđelja je postojanost. Isus kaže: „Svojom ćete se postojanošću spasiti.“ Što znači: Budnost do zadnjeg trena. Poziv da odgovorno živimo, kao da nikad neće sudnji dan – a istovremeno ga trajno iščekujući.

“Prednjači, stoga, primjerom zauzeta rada, i skrovito moli – da ti nitko ne predbaci: “Čekaš li sudnji dan?” Utakmica traje devedeset minuta; i život dokle god živimo. I nije dosta kad mi kažemo da je dosta, već kad Sudac vječni odsvira kraj. Živi gledajući Cilj i od njega se daj oblikovati, kao trkač koji najbolje rezultate postiže kad se zagleda u kraj staze, poistovjeti se s njim. Cilj mu obilježava svaku želju, i svodi ih na tu jedinu: biti u cilju. Živi sudeći sebi pred Bogom svakodnevno. Dnevni ispit savjesti jest apokalipsa koju na svršetku svakog dana na se zazivamo. Uporno stavljaj sebe u ruke pravednog Suca, jer samo ono što nakon takvih susreta ostaje – od tebe će zauvijek ostati.”

Uskrsnuće je temelj kršćanske povijesti i vjere. Ono je jedinstveni događaj kojim je Isus Krist pobijedio smrt jednom zauvijek, darovao nam vječni život i vlastitim uskrsnućem pokazao kako će izgledati naše uskrsnuće.

Zahvaljujući Isusu Kristu smrt nema konačnu riječ, ona nije kraj. Time što je sam Isus prošao kroz smrt, toj istoj smrti darova je pozitivan smisao, jer ona postaje vrata za vječni život. Međutim, već u sakramentu krštenja mi smo suukopani s Kristom, znači da smo umrli kao bi živjeli novim životom u vječnosti. Stoga fizička smrt dovršava naše ovozemaljsko umiranje i u potpunosti nas suobličuje Isusu Kristu. Po smrti, preko uskrsnuća Bog nas poziva k sebi, na vječno zajedništvo u ljubavi i vjernosti do vijeka.

s. Natalija Cindrić, OP

Preporučamo