Drugi dan Trodnevlja predvodio je o. Domagoj Polanščak OP, zajedno s domaćim župnikom, vlč. Ivanom Filipčićem. Pjevale su sestre dominikanke.
Fr. Domagoj se najprije osvrnuo na blagdan sv. Marka kojega danas slavimo, a o čijem životu ne znamo mnogo. Govoreći potom o Isusovu predanju Ocu za nas ljude, u njegovoj žrtvi, u njegovu križu, o čemu piše evanđelist Marko, propovjednik je napomenuo kako su „brojni sveti muževi i žene bili veliki štovatelji Muke Isusove i da su svakodnevno provodili vrijeme u razmatranju i molitvi pred Gospodinovim križem. Ovu pobožnost susrećemo i kod dominikanskih svetaca i blaženika.“
Evo cjelovite propovijedi o. Domagoja, na svetoj misi drugoga dana Trodnevlja u našoj kapeli Bl. Ozane, u Trnju.
Crkva danas slavi blagdan sv. Marka Evanđeliste. O njegovu životu ne znamo mnogo. Bio je Židov i vjerojatno je rođen u Jeruzalemu. Kršćanska tradicija kaže da je umro u Aleksandriji mučeničkom smrću na dan Uskrsa. Njegovi posmrtni ostaci nalaze se u Veneciji, gradu čiji je zaštitnik, u veličanstvenoj crkvi sv. Marka. Poznat je kao zaštitnik brojnih zanimanja: zidara i građevinara, bilježnika i pisara. Zaštitnik je također polja od tuče i nevremena, a ljudi od udara groma. Njegov simbol je lav, pred njim je otvorena knjiga, a on sjedi s perom u ruci. Ovaj prikaz ne iznenađuje ako znamo da se sv. Marku pripisuje najstarije i najkraće evanđelje od četiriju evanđelja o Isusu Kristu.
Valja istaknuti da Marko nije upoznao Gospodina, nego je podatke o Isusovu životu primio od apostola Petra, kojeg je pratio na njegovim misijskim putovanjima. Petar ga, čuli smo u današnjem prvom čitanju, naziva svojim sinom. Evanđelist Marko nam može poslužiti kao primjer čovjeka koji sluša Božju riječ, o njoj razmišlja, nju živi, za nju čak polaže i svoj život. Marko je slušao otvorenim ušima i gledao otvorenim očima, pamtio otvorenom glavom i prihvaćao otvorenim srcem ono što je čuo od apostola Petra, da bi zatim to zapisao za buduće naraštaje, među kojima smo i mi, danas ovdje okupljeni. Zbog svega toga sv. Marko je ostao velik u kršćanskoj predaji. Njegovo se ime često izgovara u našim crkvama, s ambona, kad se čita njegovo evanđelje.
Zanimljivo je da Marko u evanđelju često pripovijeda o događajima koji ne prikazuju Isusove učenike u najboljem svjetlu. Naime, nisu željeli prihvatiti Isusovu patnju, muku i smrt pa su stoga često bili na stranputici. Poslije Uskrsnuća apostolima se otvaraju uši za ono što je Učitelj govorio i oči za ono što je činio, kao što je vidljivo iz današnjeg evanđelja gdje Isus šalje apostole da propovijedaju Radosnu vijest svemu stvorenju. Međutim, niti Uskrsnuće nije bilo lako prihvatiti i u njega povjerovati. Tijekom Vazmene osmine čitali smo kako se Gospodin objavljivao svojim učenicima, ali ga oni nisu odmah prepoznali. Kad su ga prepoznali? Kad se to dogodilo? Kad je Uskrsli Isus uzeo kruh, kad ga je razlomio i podijelio svojim učenicima.
Prepoznali su ga u lomljenju kruha – u znaku njegova predanja za nas ljude, u njegovoj žrtvi, u njegovu križu. Što nam to govori? Onaj kojemu je daleko otajstvo Križa, njemu je daleko i otajstvo Uskrsnuća. Onaj tko nije doživio Veliki petak, ne može doživjeti niti Veliku nedjelju. Onaj koji se nije susreo s Kristom na Golgoti, ne može povjerovati u prazan grob. Jednostavno rečeno, onaj koji ne gleda Raspetog Krista, ne može prepoznati Uskrslog Krista. Nije stoga čudno da su brojni sveti muževi i žene bili veliki štovatelji Muke Isusove i da su svakodnevno provodili vrijeme u razmatranju i molitvi pred Gospodinovim križem. Ovu pobožnost susrećemo i kod dominikanskih svetaca i blaženika:
od utemeljitelja Reda propovjednika, svetog Dominika, do blaženog Henrika Suzoa, svete Katarine Sijenske, svete Katarine de Ricci. Među revnim štovateljima Muke Isusove bila je i bl. Ozana Kotorska. “Neka ne prođe nijedan dan u životu, a da ne pomisliš da je zbog nas Sin Božji s neba sišao i nebesko veličanstvo s obličjem sluge zamijenio, muku i smrt primio”, riječi su bl. Ozane. Od dana kad je kao pastirica u planini vidjela raspetog Spasitelja, pa sve do smrti, razmišljala je o Kristovoj muci i u njoj crpila duhovnu snagu, utjehu za sebe i za druge. Upravo zato možemo reći da je bl. Ozana prošla ovom zemljom čineći dobro. Čineći dobro u svjetlu Isusova križa i njegova Uskrsnuća. Amen!
