U Zagrebačkoj je zajednici započelo trodnevlje u čast bl. Ozani. Sveta misa je bila u našoj samostanskoj kapeli, njoj posvećenoj. Misno je slavlje predvodio župni vikar vlč. Milan Dančuo. Pjevali su mladi župe Krista Kralja. Naroda je bilo puno, tim više što je to redovita župna misa, koja je inače nedjeljom dobro posjećena, a danas je i Bijela nedjelja, nedjelja Božjega milosrđa. Osim kapele, hodnici su bili puni naroda Božjega.
Kapelan Dančuo se u svojoj propovijedi osvrnuo na evanđelje današnje nedjelje kojom zaokružujemo vazmenu osminu, te je stoga potakao da to ne smije biti nešto prolazno, nego da nas Božje svjetlo trajno obasjava na našem životnom putu. Na to nas podsjeća i uskrsna svijeća koja će stajati tu u ovo uskrsno vrijeme. Podsjeća nas da uskrsno svjetlo treba zapaliti naše srce, našu nutrinu, kako bismo svjetlom obasjani mogli ići kroz naš život. Potom je spomenuo kako je ovo „prvi dan Trodnevlja bl. Ozani koja je zaštitnica i ove kapele i ovoga samostana, ali isto tako i zaštitnica naših sestara dominikanki, zato i ovu našu misu želimo proslaviti zajedno s njima, moleći da njezin zagovor prati i sestre i njihovo poslanje u ovoj našoj župi, a isto tako i sve nas, župljane i njezine štovatelje. Njezin je blagdan uvijek u uskrsno vrijeme i njezin se život dobro uklapa u ovu viziju što bi uskrsno svjetlo trebalo predstavljati za naš život. Mogli bi neki pomisliti da je njezin život bio depresivan, tužan, u mraku, zatvorena u jednu sobu, izolirana od svijeta, od drugih, ali vjerujem da je ona živjela sa puno više svjetla nego svi mi. Njezin odnos s Gospodinom je nešto što nam svima može biti nadahnuće upravo danas kad zaključujemo i proslavljamo ovu vazmenu osminu.
Zato, da bismo upoznali njezin lik, da bismo spoznali taj odnos što je imala s Gospodinom, nije nužno poznavati samo biografske crte iz njezinog života, nego promišljati upravo o tom Božjem svjetlu kojim je bila obasjana i načinu života na koji je živjela prijateljstvo s Bogom. U današnjem Evanđelju prepoznajemo te snažne poticaje koji su je vodili kroz život.“ U nastavku je propovjednik potakao kako dar Božjega svjetla, dar Božje ljubavi koji smo primili od Uskrsloga Gospodina može postati nešto konkretno i za naš život, da bi Uskrs i ovi veliki dani što smo ih proslavili bili temelj našega života. „Mi smo često okupirani nekim našim poslovima, – nastavio je vlč. Milan, – brzo se vraćamo u naše životne kolotečine, poslovima, brigama, strahovima. Možda već i sada, u ovom trenutku, razmišljamo što nas sutra čeka, što još trebamo napraviti kad se vratimo s mise, i tako smo stalno zaokupljeni svojim planovima. Brzo zaboravimo da se kao kršćani moramo izdići iznad svega toga. Jasno je da sve to treba napraviti, treba imati neki ritam zdravoga života, ali treba koji puta i malo zastati, treba u ovim blagdanima koje smo proslavili prepoznati to svjetlo i radost koju Gospodin i nama daje. Jer Kristovo uskrsnuće nije neki blagdan kojeg smo proslavili ili neki događaj koji se dogodio, nego Kristova nam muka, smrt i uskrsnuće donosi uvijek nešto novo. Donosi svjetlo u kojem prepoznajemo kako ćemo riješiti naše poteškoće, i strahove. (…) Upravo nam Bl. Ozana svojim životom i svojim primjerom pokazuje da ako prihvatimo to svjetlo, da bez obzira na naše životne okolnosti, naše životne križeve, naše životne odabire, možemo biti Gospodinovi, možemo biti u Božjim rukama i onda to svjetlo širiti svuda oko sebe.
Vjerujem da je Bl. Ozana bila uvijek svjesna dara što ga je Uskrsli Gospodin donio učenicima, kad ih pozdravlja: Mir vama, – nastavio je propovjednik. Ona je uvijek je, bez obzira na njezine životne okolnosti, poteškoće u kojima je najprije odrastala, a kasnije i živjela, ostala je ustrajna u svom životnom opredjeljenju. Upravo je po tom svom trajnom opredjeljenju Gospodinu ostala zabilježena u povijesti.
S tim u svezi propovjednik je pozvao i sve nas da činimo dobro, širimo svjetlo Kristovo u svojoj okolini, kako bismo i mi ostali zabilježeni budućim naraštajima ne po našim sebičnostima, mržnjama, oholostima, ograničenostima, nego da nas pamte po dobrim djelima, po ljubavi. I mali znakovi pažnje i ljubavi koje smo činili omogućit će nam da postanemo dio onog zajedničkog života, one ljubavi i punine koje živimo s Gospodinom. Bl. Ozana je već davno u toj punini i molimo ove dane da i mi možemo krenuti tim putem. – rekao je, između ostaloga propovjednik.
s. Slavka Sente
