U subotu 2. travnja održano je tradicionalno hodočašće župe Prečistog srca Marijina – Gospe Fatimskoj dominikanskom samostanu svetog Križa na Čiovo. Dvadesetak hodočasnika je pješice krenulo na put dug 30 km iza jutarnje svete Mise sa splitskih Škrapa. U popodnevnim satima autobus sa pedesetak hodočasnika, te veći broj osobnih automobila pridružio se hodočasnicima.
Prije svete Mise izmoljena je krunica i posveta Prečistom srcu Marijinom, koju su predvodili članovi Vijenca svete Krunice. Svetu Misu je predvodio Don Ante Žderić (propovjed se može poslušat na linku u nastavku). Glazbeno animiranje hodočašća, sv. Krunice i Mise predvodila je s. Pavla uz podršku sestara dominikanki, članova zbora i hodočasnika.
SVETI KRIŽ je jedno od zaboravljenih hrvatskih svetišta u kojem su Isusove rane na raspelu prokrvarile na Veliku Subotu 1600.godine.
RASPELO se nalazi u crkvi sv. Križa koja je posvećena Uzašašću Kristovu, a nalazi se s južne strane dominikanskog sv. Križa na otoku Čiovu.
Inicijativa za gradnju samostana je potekla od trogirskog dominikanca Nikole Milinovića koji je potaknuo Trogirane neka kontaktiraju s papom radi izgradnje samostana. Papa Eugen IV. je pristao i izdao bulu. Mletački dužd Franceso Foscari dao je dopuštenje.
Samostan je utemeljen 1432. na osnovu Papine bule. Apostolski vizitator Valier zabilježio je 1579. da je ovdje glavni oltar bio posvećen sv. Križu, lijevi oltar Bogorodici Ružarija, a desni oltar sv. Jeleni. Osobito je štovano drveno raspelo koje je izradio Juraj Petrović.
Davne 1600 godine brat laik je uređivao crkvu i primijetio da iz ISUSOVIH RANA KAPA KRV. Preplašio se i otrčao javiti prioru, a onda su počeli zvoniti zvonima da okupe braću iz samostana. Odmah su odlučili javiti biskupu u Trogir, ali biskup nije povjerovao.
U to vrijeme u Trogiru su živjeli i brojni Grci (pravoslavci) koji su, za razliku od “latina” povjerovali u čudo i odmah se brodicama uputili na Čiovo. CIJELU NOĆ SU BDJELI POD KRIŽEM, a krv je opet prokapala iz Isusovih rana. Na tom istom križu Isus je okrenuo glavu s jedne na drugu stranu.
PAPA EUGEN IV. DODIJELIO JE POTPUNI OPROST OD 7 GODINA svima koji NA BLAGDAN KRISTOVA UZAŠAŠĆA na nebo pohode tu istu crkvu, ispovjede se, pomole i ostave milodar za potrebe crkve.
Od vremena kad se dogodilo čudo Križa datira blagdan “SUHI PETAK” – DAN KADA SE SUŠE ISUSOVE RANE. Tada prior pomaže rane pamukom, a onda tim pamukom blagoslivlja puk. To je prvi petak nakon Uzašašća.
Samostan je postao jedno od NAJZNAČAJNIJE SVETIŠTE Dominikanske provincije Dalmacije. Dani osobita hodočašća bili su Veliki petak i Spasovo. Uz raspelo bili su i zavjetni darovi te razne relikvije koje je osnivač Nikola Milinović prikupio kad je radio na osnivanju ovog samostana: prst sv. Tome Akvinskoga, prst sv. Petra Mučenika, ruke sv. Leona biskupa, sv. Ivana Krstitelja, sv. Jone i Danijela te sv. Andrije.
Za mletačke vlasti bio je JAKIM MJESTOM REDOVNIČKOG I INTELEKTUALNOG FORMIRANJA MLADIH REDOVNIKA koji su tu bili u novicijatu ili ako su se teološki i filozofski obrazovali. Samostan je imao bogatu knjižnicu.
Napoleonova osvajanja rezultirala su osipanjem samostana, pa je spao na samo par redovnika, a 1852. ostao je bez osoblja. Iste je godine ukinut, dok je samostanska crkva u funkciji.
Uoči drugog svjetskog rata samostan je oživio. Ondje su djelovale sestre dominikanke kongregacija svetih Anđela Čuvara koje su u njemu vodile Misijsku kuću antimalaričnog lječilišta za djecu. Od 1957. samostan opet oživljava, ali kao sjedište župe Žedno-Arbanija.
Više godina za redom, u vrijeme Korizme, župa Prečistog Srca Marijina iz Splita organizira subotu UOČI GLUHE NEDJELJE PJEŠAČKO HODOČAŠĆE IZ SPLITA U SVETIŠTE SVETI KRIŽ NA ČIOVU.
Ovo je posebno hodočašće se odvija po danu i svih 30-tak kilometara hoda se naseljenim područjem, kroz kvartove grada Splita, Solina, Kaštela, Trogira i otoka Čiova.
Kako je bilo možete pogledati na sljedeće linku;
Petar Mrđen
