Posljednji ispraćaj s. Nade Gabrić bio je u utorak, 15. 02., u 12 sati na Senćanskom groblju u Subotici. Sprovodne obrede vodio je biskup mons. Slavko Večerin u prisutnosti sestara dominikanki i drugih zajednica, svećenika, rodbine i župljana župe sv. Jurja. Oproštajnu riječ uputila je časna majka s. Jaka Vuco.
“Sigurno neću moći, ni znati reći o s. Nadi više i bolje nego drugi znaju. Želja mi je u ovom trenutku pred njom samom, svima okupljenima i dobrim Bogom zahvaliti s. Nadi na svakom danu kojeg je proživjela kroz svojih 90 godina bogatog i plodnog života, većinu njih u dominikanskoj zajednici, Kongregaciji svetih anđela čuvara.
Sestra Nada je od svoje rane dobi željela slijediti Krista koji ju je izabrao i pozvao. Iz ravnice i zlatnih polja, krenula je u škrti kamen i plavo more. Razlika u načinu života i svladavanju raznih prepreka nije u njoj smanjila želju, nego joj uvijek bijaše novi izazov i poticaj da ide dalje i više u ljubavi prema Bogu i čovjeku. Uvijek poslušna i predana, radosno je nosila poteškoće života, s osmijehom na licu je govorila i o teškim stvarima jer je, sigurno, vjerovala da će Gospodin uvijek i sve okrenuti na dobro. Sestra Nada je bila zahvalna Bogu i sestrama za svaki trenutak i iskustvo svog života. U intervjuu koji je prije nekoliko godina imala u glasilu Ave Marija- sama ovako piše;
Zahvaljujem Bogu što me pozvao. Uza sve tegobe koje život donosi uvijek me zanosi molitva koju svećenik svaki dan izgovara u svetoj misi: Zahvaljujemo ti, Gospodine, što si nas pozvao da stojimo pred tobom i tebi služimo. Da, stajati pred Gospodinom, to je naše poslanje, to je dar, to je milost. A kako li će tek biti kad se budemo susreli s Njim licem u lice! Znam samo jedno: veliko je milosrđe njegovo i zato se ne bojim. Vedro idem naprijed, Njemu u susret. Željela bih da svi budemo sretni jer nas Bog ljubi, jer nas treba jer smo njegovi. Hvala svim sestrama što su me uvijek obogaćivale i zanosile dosjetljivom ljubavlju. Sretna sam ako sam uspjela koju u tome nasljedovati.
Hvala Vam s. Nada za svjedočanstvo predanosti i ustrajnosti, za hrabrost u poteškoćama i nadu u sretan ishod. Vaša želja je bila da budemo sretne jer nas Isus ljubi! Molite za nas da budemo takve! Neka se na svakoj od nas te želje ostvare.
Vaše ime je bilo moto života jer ste se s toliko pouzdanja i smirenosti preselili s ovoga svijeta u kraljevstvo Oca koji je pripremio gozbu ljubavi. Molite za našu ustrajnost!
Vi ste otišla tiho kao dogorjela svijeća koja obasjava one koji traže toplinu i svjetlo. Svojim ste odlaskom rastužila srca nas koje smo s Vama živjele, ostavili ste prazninu u kući i Kongregaciji! Molite Gospodina da budemo po Njegovoj volji.
Nakon svega, naša nada je u Gospodinu! Vjerujemo da ćemo se mi u Njegovom kraljevstvu ponovno naći i trajno biti s Ocem u ljubavi.
Draga s. Nada, oprostite nama kada nismo bile dovoljno strpljive ili pažljive. Oprostite kada nismo znale niti se dovoljno trudile oko onog što je najvažnije u životu. Oprostite što ste ponekad vidjeli da nismo znale izabrati najbolji dio koji nam se neće moći oduzeti! Oprostite nam što Vas nismo znale pitati oproštenje…
Neka dobri Bog bude Vaša konačna luka u kojoj je on sigurnost i utjeha. Vaša spremnost na susret s Njim nam olakšava trenutke rastanka i daje nadu u bolje sutra za svih! Neka u Vašem srcu budu sve sestre naše Kongregacije s kojima ste živjeli i koje ste voljeli. Neka Gospodin milostivo pogleda na Vaše ljudske propuste. On u svojoj ljubavi ni ne može drugačije. Gospodin neka Vam je nagrada i radost! Počivajte u miru!”
Nakon sprovoda biskup je predslavio misu zadušnicu u crkvi sv. Jurja. Prigodnu riječ u homiliji je uputio vlč. Marijan Vukov, nekadašnji župni vikar. Istaknuo je kako je s. Nadi svake nedjelje nakon mise nosio svetu pričest koju je ona dočekivala s radošću, pobožnošću i zahvalom.
