Druga nedjelja došašća – Bar 5,1-9; Fil 1,4-6.8-11; Lk 3,1-6
„Zašto je Bog postao čovjekom? Zato da se Bog rodi u duši i duša u Bogu.“ (Eckhart)
„Koliko puta ti se za me rodio, o malo d’jete Isuse! (V. Nazor, Božić)
Pred nama je još jedna svetkovina Božića koja nam doziva u pamet kako je Isus postao čovjekom radi nas i našega spasenja. Spasenje je u njemu darovano i ponuđeno svakom čovjeku. Pitanje je hoćemo li ga prihvatiti, hoćemo li u to spasenje ući. To se ne događa tek na nekom kraju, našega života ili ove povijesti, nego sada. Koliko Božića je već prošlo u našem životu, a koliko smo ušli u ponuđeno spasenje?
Bog nam se darovao i neprestano se dariva. Današnje čitanje iz proroka Baruha tako lijepim slikama opisuje radost izabranog naroda zbog Božje blizine, zbog svega što je Bog učinio za svoj narod. Bog vraća svoj narod iz sužanjstva, gradi mu put, ispunja doline, snizuje klisure. Podiže šumu i mirisna stabla koja će pružiti hlad i sjenu Izraelu. Djeca njegova odvedena su pješice u ropstvo, a sad ih Bog vraća kao djecu kraljevsku. Prorok poziva narod prekrasnom slikom: Skini haljinu tugovanja! Prošlo je vrijeme žalosti, Bog je u tvojoj sredini.
Evanđelist Luka svečano proglašava početak naviještanja spasenja po Ivanu Krstitelju. Smješta ga u povijesni kontekst i u par redaka navodi osam imena, koja nisu zadužila povijest, možda ih je tek upamtila po nečem negativnom. Ali spasenje je ponuđeno u njihovo vrijeme, spasenje je ponuđeno svakome. Ivan poziva ponavljajući riječi proroka Izaije da sada mi ljudi pripravimo put Gospodinu. Gospodin je poravnao putove prema nama, no i mi moramo poravnati put prema njemu. Pozvani smo ući u svoju nutrinu.Tamo ćemo susresti Gospodina.
Skini haljinu tugovanja i nesreće, odjeni se zauvijek ljepotom slave Božje!
s. Blaženka Rudić OP
