Ruke Ispis
Subota, 19 Listopad 2019 05:22

2019-10-20Dođoše jednom Amalečani i zarate s Izraelcima. A Mojsije uziđe na vrh brda. I dok bi ruke držao uzdignute, Izraelci bi nadjačavali.

 

No i Mojsije se umori. I spusti ruke. Stoga dođoše drugi i ruke mu podigoše. I držahu ih podignute, da Izabrani narod pobijedi. I svi vidješe što Bog učini. Jer ne pobijediše svojom snagom i silom. Nego bijahu potrebne ruke. Ruke k nebu uzdignute. Oni koji će ih opet podignuti kad se umore. I vjera. Ustrajna vjera.


Bijaše kasnije u nekom gradu, reče On, neka udovica. Praznih ruku. Sama. I dolazila bi sucu da je obrani. Ustrajno. Nepokolebljivo. Ona, koja nije imala ništa. Samo prazne ruke. Da njima na vrata kuca. Da ih u molitvi sklopi. Da ih vapijući k nebu podigne.


Bijaše, konačno, na zemlji i Sin. Da sve izgubljene ovce prikupi. One koji, svatko u svoje vrijeme i prema obličju koje zamisli, zlatno tele načiniše pa mu se klanjaju. One koji ruke svoje pune dobrima i sakupljaju i prikupljaju i čuvaju da se ima, dok srce ko prodrt tobolac prazno ostaje. Dođe Sin. A oni s njim učiniše što im se prohtjelo.


I rekoše oni koji ne povjerovaše, kakav je to Otac koji kažnjava, koji bolešću pohodi i smrću razdvaja? A Sin ne reče ništa, već pusti da ga na križ polože. Jedan s jedne, drugi s druge strane, ruke mu podigoše. Čavlima probodoše.


Čemu patnja? Čemu bol?, pitahu se, svatko u svoje vrijeme i prema slici Boga koju zamisli. A Sin odgovor i bez riječi dade. Jer križ ruke drži, uvijek uzdignute. I kad su umorne i prazne, k nebu su podignute. Da se ustraje. I vapije. Jer, ljubav ne odustaje.

 

s. Jana Dražić OP