Lažni mir i pravi nemir Ispis
Subota, 17 Kolovoz 2019 08:34

2019-8-18Prorok Jeremija je starozavjetni lik kojemu je Božji poziv sasvim preokrenuo život. Po prirodi plah, povučen i bojažljiv morao je naviještati teške stvari svome narodu, sve ono što taj narod nije želio čuti.

 

Na početku je pokušao umaći tom pozivu ispričavajući se svojom nesposobnošću: dijete sam, ne umijem govoriti (usp. Jr 1,6). No, Bog ne uvažava njegove isprike. Obećava mu svoju blizinu i snagu, jer ništa neće činiti u svoje vlastito, nego u Božje ime. Prorok pokušava ne misliti na taj poziv i živjeti svoj život u miru. Ali u kostima mu gori oganj i nemir. Proklinje i dan kad se rodio, ali poziva ne može odbiti. Dva su zla koja je narod učinio: "Jer dva zla narod moj učini: ostavi mene, Izvor vode žive, te iskopa sebi kladence, kladence ispucane što vode držati ne mogu.“ (Jr 2,13) Narod su zaveli njegovi velikaši, koji su se odmetnuli od pravoga Boga, „jer od najmanjega do najvećeg svi gramze za plijenom, od proroka do svećenika svi su varalice. I olako liječe ranu naroda moga, vičući: 'Mir! Mir!' Ali mira nema. (Jr 6,13 -14) Zato je Bog predao svoj narod babilonskim osvajačima. I kad Jeremija poziva da se predaju i s njima sklope mir, oni kažu da proroka treba ubiti jer obeshrabruje i to malo ratnika što je preostalo. Spuštaju ga u čatrnju bez vode i on propada u glib. No, Bog ga spašava preko jednog čovjeka, stranca, Kušita Abed Meleka.


Prorok Jeremija se često uzima kao jedan od likova koji svojim živootm nagoviješta Isusa Krista. Taj detalj spuštanja u bunar i glib koji je doživio Jeremija, susrećemo u filmu Pasija, gdje je i Isus doživio isto u noći suđenja.


Isus u današnjem odlomku evanđelja govori o nemiru u koji će upasti njegovi učenici, jer će ih ovaj svijet progoniti. Odnosno, razdijelit će se i oni najbliži po krvi. No, znamo da krvno srodstvo nije najjače. "Tko je majka moja, tko li braća moja?" I pruži ruku prema učenicima: "Evo, reče, majke moje i braće moje! Doista, tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka." (Usp. Mt 12,46-50) I tko odluči vršiti volju Očevu taj će upasti u mnoge nevolje. Jer i današnji svijet nudi mnoštvo lažnih bogova i lažni mir. A Isus daje svoj mir, ne mir ovoga svijeta. I taj mir koji se plaća mukama nitko ne može oduzeti njegovima.

Istina, Isusovi učenici žive u stalnoj borbi koja postoji u njima samima, a to je borba protiv grijeha. Na tu borbu nas poziva Poslanica Hebrejima. I stavlja nam za uzor Isusa koji je toliko pretrpio od svojih, da gledajući Njega ne klonemo duhom u protivštinama ovoga svijeta.

 

s. Blaženka Rudić OP