U današnjem drugom čitanju, sv. Pavao iznosi osnovno mjerilo ponašanja – ljubav. Ljubav prema Bogu izvor je ljubavi prema bližnjemu, a ljubav prema bližnjemu otvara put ljubavi prema Bogu.

Ljubav je samo jedna, koja ima svoje izvorište u Bogu, te se Bogu vraća preko čovjeka. Čovjek sa Bogom komunicira središtem svoga bića – srcem, čovjek je srcem sa Bogom povezan. Budući su naši korijeni u Bogu, crpimo snagu iz tih korijena. Kada nema tog odnosa i komunikacije, tada smo „osakaćeni“ za ljubav, te ne možemo u potpunosti ostvariti smisamo svog života i postići ljudsku sreću.

U ovom smislu tada i dolazi do Pavlove opomene: „Ako li pak jedni druge grizete i glođete, pazite da jedni druge ne prožderete.“ U ljubavi „osakaćen“ čovjek nije sposoban komunicirati jezikom ljubavi, te se njegova komunikacija svodi na Pavlovo upozorenje komunikacije glođanja i proždiranja bližnjega. U slobodi se svatko od nas odlučuje: za ili protiv Ljubavi; za ili protiv Boga. Ljubavi se ne mogu postaviti nikakvi uvjeti, jer izvire iz slobode onoga koji ljubi. Ljubav je vrhunac istinske slobode. Možemo reći da je ljubav određeno rasipanje, te da predstavlja ono što nazivamo žrtvovanjem, uključuje gubljenje, koje se u konačnici uvijek pokazuje plodonosnim. Ljubav je kada se dajemo bez očekivane nagrade ili pohvale, a najvrhunskija ljubav je prema onima koji u ovome svijetu i gledani ljudskim očima, nemaju nikakve realne nade. Ljubav je čisti, ničim uvjetovan dar. . Nasuprot ovome, Ljubav koja se čuva za sebe, pretvara se u sebeljublje i u praktičnom smislu se gubi. Dakle, ljubav ako se daje, zapravo se dobiva, tako u ljubavi, darovatelj biva primatelj.

Borba za ljubav je borba za život, a borba za mržnju u glođanju i proždiranju, je borba za smrt. Iz ovoga se jasno vidi zašto je naglašeno kako je Bog Isusa Krista Bog života i živih. Koliko dobrog činimo ljubeći, a koliko zla činimo glođajući.... biti kćeri ili sinovi svijetla ili tame, odlučujemo sami u svojoj slobodi. I to se na svakome od nas vidi i očituje. Pozvani smo uništiti kulturu smrti, a izgraditi kulturu života. Za ovo su presudne razdjeljnice: ljubav ili glođanje. Isusovi učenici ostaju Isusovi jedino ako prihvate njegov put.

Na slobodu smo pozvani i u slobodi sami biramo svoj put. Onaj koji ljubi, taj je slobodan. Znamo da smo iz smrti prešli u život, jer ljubimo braću, onaj tko ne ljubi, u tami ostaje i tama mu zasljepljuje oči. Isus je liječio susretom, pa budimo njegovi nasljedovatelji. Liječimo ljubavlju sve koji proždiru i glođu.

s. Dolores Munitić OP