Vjerovati Smislu poput bl. Alojzija Stepinca Ispis
Srijeda, 08 Veljača 2017 21:27

Stepinac 1„Gospodine, tvoja nam je milost jedina nada, a tvoja zaštita jedina sigurnost. Molimo te: snaži svoju obitelj neprestanim dobročinstvima.“ (Zborna molitva 5. ned kroz god)

Živimo u svijetu koji sve dublje tone u crnilo vlastita beznađa. Ljudi ne vide smisao – i to prvenstveno vlastita života, iz čega proistječe i njihovo pomanjkanje smisla biti vjeran, pošten, pravedan, požrtvovan. Rekla bih da su beznađe i besmisao lice i naličje jedne te iste kovanice (nalik srebrnjacima iz kese Jude Iškariotskoga) za koju se mnogi odlučuju prodati vlastiti život, ne znajući da je on zapravo neprocjenjiv. Ne znaju da, običnom prolazniku, njihove oči odaju ono što žele dobro skriti jeftinom šminkom i lažnim smješkom: da njihovom nutrinom odjekuje vrisak bespomoćnosti i žudnje za pravim smislom, za istinskom nadom u pobjedu Dobra.

 

Grčka riječ LOGOS, osim značenja „Riječ“ također se prevodi i s riječju SMISAO. Kada bismo u Ivanovu proslovu zamjenili riječ „Riječ“ s riječju „Smisao“ glasilo bi: „U početku bijaše Smisao i Smisao bijaše u Boga i Smisao bijaše Bog. Smisao bijaše u početku u Boga. Sve postade po Smislu i bez Smisla ne postade ništa. Svemu što postade u Smislu bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.“

 

Što nakon ovoga reći čovjeku koji tumara ovim životom kukajući nad besmislom vlastite egzistencije? Ništa drugo doli: „Čovječe, ta bez Boga nema smisla! Jer smisao je u Bogu! Smisao je našeg života, sveg truda i rada – SAM BOG!“
Sam pojam NADE nas navodi na glagole čekati, iščekivati. Ukoliko koga ili što čekamo/ iščekujemo imamo određeno saznanje o tome. Kao da posjedujemo neku vrstu unutarnjeg „pologa“ što ukazuje na neku vrstu odnosa u čijem je temelju POVJERENJE. Opet je riječ o gore spomenutom licu i naličju. Ukoliko upoznamo SMISAO, s njim otkrivamo i NADU kojom iščekujemo konačno ispunjenje vlastitog smisla u Smislu.


U prvom dijelu Zborne molitve svećenik predmoli: „Gospodine, tvoja nam je milost jedina nada“.
Kao da Crkva moleći kazuje: Bog, kada nam daje dio Sebe (svoju milost), kada nam daje od svoga Smisla; što je vidljivo: po Njegovoj ispruženoj ruci koja nam nudi Život skriven u komadiću kruha, ruci koja nas odriješuje od grijeha u ispovijedaonici, koja nas blagoslivlja na kraju Euharistijskog slavlja, toj nevidljivoj ruci koja čvrsto drži našu kada nesigurnim koracima idemo u svaki novi dan; daje nam NADU, pruža SIGURNOST i jača POVJERENJE – „S Bogom mogu SVE! On je vjeran i ispunit će svoja obećanja! On mi sve okreće na dobro!“
U ovom nestalnom vremenu kada čovjek, prestravljen, strepi nad vlastitom egzistencijom, Crkva zaufano vapi Gospodinu: „Tvoja nam je zaštita jedina sigurnost!“ Time nam želi reći kako je u Bogu jedino pravo utočište u kojem smo zaštićeni i sigurni od Zloga te se doista ne trebamo bojati onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti (usp. Mt 10, 28). Dokaz tomu je i primjer koji Crkva pred nas stavlja ovoga tjedna – blaženi Alojzije Stepinac. On je snažen Božjom milošću, sjedeći na optuženičkoj klupi 3. listopada 1946. godine, izrekao:
„Optuženi zagrebački nadbiskup zna za svoje uvjerenje ne samo trpjeti nego i umrijeti!“
To izreći moguće je jedino u snazi Duha Svetoga: „Kad vas predadu, ne budite zabrinuti kako ili što ćete govoriti. Dat će vam se u onaj čas što ćete govoriti. Ta ne govorite to vi, nego Duh Oca vašega govori u vama!“ (Mt 10, 19)


Ali o kojem uvjerenju Stepinac govori?
„(...) Znamo kome prisežemo vjernost. Prisežemo je samom osnivaču Crkve Isusu Kristu, Spasitelju svijeta. Za one koji bi se pokolebali, a to su plašljivci, kažemo što piše pred crkvom sv. Petra u Rimu.Tamo su tri rečenice: »Krist pobjeđuje. Krist vlada. Krist zapovijeda .“ (Propovijed u katedrali 29. 6. 1945.)
Stepinac nam je primjer potpunog pouzdanja u Božju milost i zaštitu – što ga je činilo neustrašivim pred svima onima koji su, zatiskivajući uši na Istinu, podlošću i nasiljem htjeli ugušiti taj glas koji je vikao u pustinji svoga vremena.
Stepinac je vršio volju Božju – do posljednjeg daha svoga bića. On je onaj za koga je Isus rekao da mu je brat: „Doista, tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka.“ (Mt 12, 50) Biti dio Božje obitelji znači davati cijele sebe u ispunjenju Božje volje u vlastitom životu (čime pridonosimo širenju Njegova Kraljevstva u ovome svijetu – ispunjenju nauma Njegova srca da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja Istine), a to ne možemo postići vlastitim silama i snagama, zato Crkva završava Zbornu molitvu vapajem Gospodinu: „Snaži svoju obitelj neprestanim dobročinstvima“ jer „Sve možemo u Onome koji nas jača!“ (usp. Fil 4, 13)


s. Josipa Otahal, OP

 

Himna jubileja Reda

You must have Flash Player installed in order to see this player.

Orebić - Kuća odmora

Jubilej Reda - vijesti

Stranice blažene Ozane

Meditacije

Ave Maria

Dječji vrtić Anđeli Čuvari

Dječji vrtić Blažena Hozana

Dječji vrtić Blažena Hozana - Šibenik