Sprovod s. Nikoline Batinić Ispis
Utorak, 23 Listopad 2012 07:11

2012-10-23-SprovodU Splitu, 22. listopada 2012., na gradskom groblju Lovrinac pokopana je s. Nikolina Batinić. Njenom posljednjem ispraćaju nazočile su mnoge sestre dominikanke i braća dominikanci, rodbina pok. s. Nikoline, mještani Bola gdje je sestra radila i djelovala posljednjih deset godina, te župljani Gospe Fatimske iz splitskih Škrapa, gdje je provela posljednje mjesece svoga zemaljskog života. Sprovodne obrede predvodio je dominikanac p. Luka Prcela. U svojem kratkom nagovoru nakon Službe riječi p. Luka se poslužio riječima Evanđelja: "Duša mi je na smrt potresena, ne znam što da kažem"(Iv 12,27) kako bi izrazio golemu tugu koja ga je obuzela nakon vijesti o smrti s. Nikoline. Istaknuo je kako je s. Nikolinu doživljavao kao radosnu, požrtvovnu redovnicu koja je izgarala služeći Bogu po bratu čovjeku.

 

Oproštajnu riječ u ime sestara dominikanki uputila je s. Kristina Maleš. Nakon kratkog osvrta o životnom putu s. Nikoline, s. Kristina je naglasila: "Bog joj je bio oslonac, mjerilo djelovanja i razlog postojanja. Uvjerena sam da je to tajna njene suosjećajnosti, velikodušnosti, radosti i dobrote. Majčinskom pronicljivošću je prepoznavala potrebe i želje onih koje je voljela, sestrinskim srcem suosjećala je s braćom i sestrama svoga Reda". S. Kristina se osvrnula na duboko predanje s. Nikoline Kristovoj volji, posebno pri nošenju teškog križa bolesti. Izrazila je ponos što je s. Nikolina bila darovana Kongregaciji, dominikanskom Redu i narodu.

 

Prije sprovodne procesije, braća i sestre su otpjevali Divne l nade, himan u čast sv. Dominiku, a u procesiji do posljednjeg počivališta braća dominikanci i dijecezanski svećenici pjevali su psalam Smiluj se meni, Bože. Nakon samog obreda ukopa, koje je predvodio p. Jozo Čirko, braća i sestre su otpjevali Salve Regina, antifonu u čast B.D.Mariji.

 

Euharistijsko slavlje u kapeli samostana sv. Katarine Sijenske predvodio je p. Damir Šokić uz koncelebraciju župnika don Mije Grozdanića i braće dominikanaca. U svojoj se homiliji osvrnuo na Kristovu ljudsku narav po kojoj je bio duboko potresen i žalostan zbog smrti prijatelja Lazara. Naglasio je da poput Isusa Krista i mi imamo razloga i pravo tugovati zbog smrti s. Nikoline. Ali ta tuga ne bi trebala zasjeniti radost zbog pregršti onoga lijepoga i vrijednoga što je pokojnica utkala u srca bližnjih.

 

Draga s. Nikolina, počivaj u miru Božjem!