Susret sestara dominikanki iz srednje i istočne Europe Ispis
Subota, 28 Srpanj 2012 09:16

2012-07-28-Olomuc   Od 15. do 21. srpnja 2012. češki grad Olomouc ugostio je preko sedamdeset sestara dominikanki iz srednje i istočne Europe, ali i iz drugih dijelova Staroga Kontinenta. Češka kongregacija sestara dominikanki na čelu sa s. Kristom Chladkovom uzorno je organizirala susret koji je bio zamišljen kao „4 u 1“ – stručni simpozij, duhovna obnova, iskustvo zajedništva i strateško planiranje apostolata. U godini posvećenoj dominikankama i propovijedanju, Olomouc je kao važno sveučilišno središte i povijesni centar moravske regije svojom ljepotom pružio dobar okvir ovakvomu događanju.

 

   Našu su kongregaciju uprisutnile tri članice: s. Jaka Vuco, s. Sara Tkalčec i kandidatkinja Marina Katinić. Najbrojnije su nacionalne skupine sestara bile sestre iz Mađarske, Češke i Slovačke, ali i ostale su zemlje dale svoj doprinos – Irska dvjema sestrama, Velika Britanija jednom, Njemačka jednom, Slovenija jednom, Nizozemska jednom i Norveška dvjema sestrama. Kao i svaki put, susretu je nazočila s. Sara Böhmer iz Nizozemske (Kongregacije sestara dominikanki od Betanije), glavna koordinatorica organizacije „Dominican Sisters International“ koja pokriva cijeli svijet, čiji je koordinacija sestara srednje i istočne Europe dio.Ujutro i navečer sestre su zajednički molile oficij i prisustvovale sv. misi. Ljepota dominikanske liturgije i briga za sklad glazbe i duhovnosti došle su do izražaja; lijepim pjevanjem molitvenom su ugođaju posebno doprinijele sestre iz Mađarske, Češke i Norveške.

 

Prijepodneva i poslijepodneva bila su ispunjena predavanjima. Otac Francesco Compagnioni, OP, iskusan profesor moralne teologije i etike na Institutu Tome Akvinskoga Angelicum u Rimu svako bi predavanje započeo meditacijom nad jednom od slika blaženoga Ivana iz Fiesola, poznatijega kao Beato Angelico. Teme predavanja kretale su se od moralne teologije Tome Akvinskoga primijenjene na suvremenu problematiku u dijelima o. Servaisa Pinckaersa, OP, koji je utjecao na formulaciju Katekizma Katoličke crkve, preko osnovnih pojmova morala i suvremenih bioetičkih problema, sve do dijaloga sa suvremenom nekršćanskom etikom i ljudskih prava.

 

Sestra Toni Hariss, OP prikazala je povijest socijalnoga apostolata u dominikanskome redu, zaustavljajući se na velikim imenima kao što su Bartolomé las Casas i bl Augustin Kažotić. Govor o socijalnom apostolatu danas i u budućnosti nastavila je s. Helen Alford, OP, profesorica socijalne i poslovne etike na Angelicumu. S. Helen prvo je sakupila rezultate rada pojedinih skupina u kojima su sestre trebale odgovoriti na nekoliko pitanja: Kakvim se i kojim socijalnim apostolatom danas sve bavimo? Na koji se način te djelatnosti financiraju? Kojim smo činjenicama vezanim uz socijalni apostolat zadovoljni, a što nam predstavlja teškoće? Kakve su nam želje, snove i vizije za budućnost glede socijalnoga apostolata? Na temelju rečenoga, s. Helen predložila paralelu prosjačkoga načina života braće u početcima Reda u današnjem, potpuno drukčijem gospodarskom sustavu; prosjačiti je u srednjem vijeku značilo živjeti s minimalnom sigurnošću – što bi danas značilo ulagati uz rizik. Upozorila je na negativne strane potpune financijske ovisnosti socijalnih djelatnosti o velikim donatorima, državi ili velikom broju malih donatora. Kao alternativu, predložila je nov sustav socijalnoga poduzetništva – „djelovanja u socijalnom gospodarstvu čiji je glavni cilj pozitivan društveni utjecaj (stvoriti društveno dobro), a ne zarada vlasnika ili dioničara“, kako stoji u definiciji Europske komisije iz 2011. Takvi socijalni projekti mogu biti relativno neovisni u odlučivanju ako razviju samoodrživ sustav – to znači, ako se većinom financijski pokrivaju vlastitom djelatnošću. Radi se o novoj paradigmi. Kako bi pokazala da je ona moguća, s. Helen iznijela je niz primjera uspješnoga socijalnog poduzetništva iz raznih dijelova svijeta, primjerice Barefoot College u Indiji i La Fageda u Španjolskoj. Predavanja s. Helen polučila su i vrijednu raspravu.

 

Večeri su nudile sestrama više vrsta kreativne rekracije – radionice izrade mozaika, krunica, bojanja tkanine, jednostavne izrade mrežne stranice, kaligrafije, športove, razgledavanje grada, pjevanje norveških liturgijskih pjesama i uvježbavanje pjesama na hebrejskome jeziku te zabavno popularno-znanstveno predavanje o fizici čestica na temu Jesu li fizičari našli Boga? koje je održala s. Katarina Pajchel, OP, koja radi za fizikalni istraživački centar CERN. Vrhunac zajedništva bila je misa u crkvi braće dominikanaca i vesela vrtna zabava koju su braća upriličila, pobrinuvši se za piće, iće, glazbu i radosno ozračje. Pojedina kongregacija dobila je zadatak predstaviti drugu kongregaciju, što su neke kongregacije učinile na vrlo kreativan način. Duhovni vrhunac susreta bilo je zajedničko klanjanje pred Presvetim kojim je susret završio.

 

   Susret nas je potaknuo da budimo istinske sestre, bez obzira na kulturne i državne granice, da promišljamo, ljubimo i divimo se Božjoj veličini čiji je trag u stvorenju. U godini pod geslom Idi i javi mojoj braći, pravi odgovor na naša pitanja daje objašnjenje s. Felicitas (pripadnice talijanske Kongregacije sv. Katarine Sijenske) koja je svrha postojanja njezine kongregacije: svojom ženstvenošću otkriti majčinsko lice Boga.