Pratiti Ispis

Sijač ili onaj koji je probudio u mladoj osobi svijest o sjemenu posijanu u tlo njezina srca treba postati pratiteljem na putu zvanja. To je putovanje usmjereno prema zrelosti vjere, kao hod prema odrasloj dobi vjernika koji je pozvan odlučiti o sebi i o vlastitu životu u slobodi i odgovornosti prema istini tajnovitog nauma kojega je Bog zamislio za njega. Pratitelj treba usmjeriti pažnju mlade osobe na Suputnika i Sugovornika koji je stalno prisutan na tom putu.

Put zvanja, naime, jest prije svega hod s njim, koji je Gospodar života, "Isus osobno", On koji se otkriva na čovjekovu putu, koji ide dio puta zajedno s njim i koji ulazi u njegovu povijest. Možda je prva zadaća pratitelja zvanja pokazivanje na nazočnost Drugoga, a vlastita blizina posredovanje nazočnosti Boga koji poziva i koji se približava svakom čovjeku.

Onaj tko prati zvanje svjedoči o vlastitom izboru ili bolje o vlastitom izabranju od Boga. Pripovijeda – ne nužno riječima – o svome putu zvanja, o trudu, riziku, iznenađenju i ljepoti. Poticanje zvanja se vrši samo "zarazom", neposrednim dodirom.

"Mladi se mnogo zanimaju za svjedočenje života osoba koja su već na duhovnom putu. Svećenici i redovnici/ce moraju imati hrabrosti ponuditi konkretne znakove na svome duhovnom putu. Zbog toga je važno provesti vrijeme s mladima, biti zajedno s njima na njihovoj razini tamo gdje se oni nalaze, slušati ih i odgovarati na njihova pitanja koja se pojavljuju u susretu."

Pratitelj zvanja jest zanesenjak svoga zvanja i traži mogućnosti da ga prenese drugima. On je svjedok koji nije samo uvjeren nego je i zadovoljan i prema tome uvjerljiv i vjerodostojan.

Isusov susret sa Samarijankom na zdencu je primjer susreta koji otkriva mnogo toga. Pratiti danas mladu osobu znači prepoznati "zdence": to su sva ona mjesta i trenuci, izazovi i iščekivanja, koje prije ili kasnije svi mladi moraju proći sa svojim praznim vrčevima, sa svojim neizrečenim pitanjima ...

Pratiti zvanje znači prije svega dijeliti: kruh vjere, iskustvo Boga, napor traganja, sve do dijeljenja samoga zvanja; jasno, ne u nametanju zvanja, nego u ispovijedanju ljepote života koja se ostvaruje po Božjem naumu.

(Nova zvanja za novu Europu, br.34)