Čovjek bez zvanja Ispis


Možda se sve češće pitamo: Zašto su mladi danas tako neodlučni pred životom? Zašto ne vide smisla? Zašto ne nalaze svoj put? Zašto se teško i sve kasnije odlučuju na trajne veze kao što su brak i obitelj? Zašto nedostaje njihova inicijativa u društvenim i crkvenim događanjima?

Sigurno je da mladi štošta vide od odraslih. Pa se onda pitamo: Kakav je svijet odraslih? Koje su njihove vrednote i svetinje? Imaju li ideala za koje su spremni živjeti i umrijeti?

Sigurno je da se ova dva svijeta prožimaju. I mladi i odrasli pozvani su otkriti divne planove Božje o svom životu. Samo tada život može zadobiti novi smisao.


Odnos prema životu


Kad mladi danas, a pod utjecajem općeg mišljenja, stvaraju neke planove za budućnost uglavnom se oni svode na izbor nekog zanimanja, materijalnu sigurnost i osjetno-osjećajno udovoljavanje. To je odabiranje bez otvaranja Tajni iz koje smo rođeni, bez oslanjanja na Vječnost u koju uviremo. Život se shvaća i živi kao privatna svojina, a ne kao dar. Stoga često nedostaje odgovornost prema životu, svojem i drugih, koji treba u drugima roditi. Traži se maksimalna sloboda u raspolaganju životom. Stoga se čovjek često nađe zapleten u vlastite konce kojima nije gospodar. Tako se stvara jedan mentalitet i kultura koja guši Božji san o čovjeku, koja oduzima čovjeku pravi smisao života i koja se može nazvati ...


... kultura protivna zvanju


''Pluralistička i složena kultura ima tendenciju stvarati mlade s nedovršenim i slabićkim identitetom sa susljednom slabom neodlučnošću u izboru zvanja. Mnogi mladi nemaju ni 'osnovnu gramatiku' egzistencije, oni su nomadi: lunjaju bez zaustavljanja na zemljopisnoj, afektivnoj, kulturalnoj, religioznoj ravnini, oni 'iskušavaju'! Usred velikog mnoštva i različitosti informacija, ali sa siromašnom formacijom (izgrađenošću ličnosti), izgledaju izgubljeni s malo preporuka i rijetkim preporučiteljima. Zbog toga se boje svoje budućnosti, tjeskobni su pred konačnim obvezama i pitaju se o svom bitku. Ako s jedne strane traže autonomiju i neosvisnost po svaku cijenu, s druge strane, kao pribježištu, skloni su velikoj ovisnosti o društveno-kulturalnom okružju i traženju trenutačnoga zadovoljenja osjetila: od onoga: 'dobro mi je', 'osjećam se dobro' do afektivnog svijeta koji im je po mjeri.''

''Beskrajna je žalost susresti mlade, po sebi inteligente i sposobne, u kojima izgleda da je ugušena volja za životom, za vjerovanjem u nešto, za težnjom prema velikim ciljevima, za nadom u svijet koji može postati boljim zahvaljujući i njihovim naporima. To su mladi koji izgleda da se osjećaju suvišnima u igri i drami života, kojega su se gotovo odrekli, izgubljeni duž putova prekinutih i priljubljenih najnižoj razini životne napetosti. Bez zvanja, ali i bez budućnosti ili s budućnošću koja će, u najboljem slučaju biti preslik sadašnjosti.''

Tako se može opisati stanje mladih u Europi danas. No, istina je da premalo poticaja dolazi od odraslih, a također je malo inicijativa i projekata koje nudi Crkva. To se također ističe u ovom dokumentu: ''Mladi često ne vide u Crkvi objekat svoga traganja i mjesto odgovora na svoja pitanja i očekivanja. Ističe se da nije problem Bog, nego Crkva. Crkva je svjesna poteškoća u komunikaciji s mladima, nedostatka pravih pastoralnih projekata ... U mnogih mladih postoji strah da će neko iskustvo u Crkvi ograničiti njihovu slobodu.''


Ipak, ima nade


Europa je u previranju, vrijednosti su poljuljane, društvo je etički bezlično. Stoga je još jasniji poziv na ujedinjenje snaga koje se kriju u mladima i koje nisu sasvim ugasle. Mladi, iako lutaju kao izgubljeni nisu razočarani, svjesni su potrebe spasenja, premda ne znaju gdje ga tražiti. ''Imaju nostalgiju za slobodom, tragaju za istinom i duhovnošću, žele izraziti vlastitu originalnost, traže prijateljstvo i uzajamnost. Žele izgraditi novo društvo utemeljeno na vrijednostima kao što su mir, pravednost, poštivanje okoliša, uvažavanje različitosti, solidarnost, volonterstvo i jednako dostojanstvo žene.''

Želja Crkve je pomoći mladima u prepoznavanju života kao dara i u otkrivanju vlastitog puta u Božjem planu.


* Članak se temelji na dokumentu Papinskog djela za crkvena zvanja Nova zvanja za novu Europu, KS, Zagreb 2000, prvi dio: Stanje zvanja u Europi.