Poput rijeke Ispis
Subota, 16 Studeni 2019 09:37

2019-11-17I mi, okruženi tolikim oblakom svjedokâ, odložimo svaki teret i grijeh koji nas sapinje te postojano trčimo u borbu koja je pred nama (Heb 12, 1)!


Već je Heraklit uočio, kako prenosi Platon, da ''sve teče i ništa ne ostaje isto''. I zaista, Heraklit je dobro uočio, čovjekov život jest obilježen promjenom. Čovjekov život je poput rijeke, nijedan dan nije ista i teče, teče i teče. Poput rijeke, čovjekov život teče brzo i svakoga je trenutka u novim situacijama, među nekim drugim ljudima, mišljenjima, događajima, uvijek u susretu s nečim drugačijima i novim. Čitajući riječi današnjega evanđelja (Lk 21, 5-19) vidimo da je Isus uočio isto. No, Isus dodaje da je u tom protoku, u promjeni, važno ne zaboraviti podrijetlo, narav koja izvire iz Božje ljubavi. Važno je ne zaboraviti da si poput rijeke koja ima svoj izvor i uvir, hodočasnik, putnik koji ima svoj cilj i do tog cilja trebaš ustrajno ići. Poput vode si koja može oploditi život zemlje kroz koju proteče i biti blagoslov oproštenja onima koje susreće. Rijeke se ne umaraju, one neumorno putuju svom cilju, ne zaboravljaju ono što jesu i teku, teku i teku i trajni su izvor života. Kao i rijeka i čovjek, u svoj dinamičnosti, mora zadržati svoju narav. Isus nas poziva na postojanost.

 

 


''Postojanost'' je termin koji sa sobom nosi značenja poput: trajnost, stalnost, nepropadljivost, konstantnost, permanentnost, stabilnost, neuništivost, nepromjenljivost, neprekidnost, trajanje itd. Postojanost, etimološki, svoje korijene vuče od postojati, ostvariti se, stajati, biti. Bog čovjeka poziva da ne zaboravi svoje podrijetlo, da uvijek i svugdje bude njegova slika. Čovjek je pozvan biti stalnost uslijed promjena, rijeka koja se ne umara. Što je A. D. Sertillanges pisao za intelektualce možemo primijeniti i u ovom slučaju na sve nas kršćane. Naime, svatko od nas zna da kršćanin, vjernik, svoju vjeru može živjeti na mahove, prekidati je fazama lijenosti i nemara, može zaboraviti svoje podrijetlo i svoj cilj, može se izgubiti i namjesto žive vode postati močvarom. Tada, ''u tkanju … sudbine postoje rupe, a iz ruku … izlaze skrpani dronjci umjesto plemenite tkanine''. Krist nas poziva da budemo kršćani u svakomu času i tako da se to vidi, pozvani smo biti poput rijeke, a ne poput močvare, ustajala voda. Svakodnevicu, dinamiku u koju smo uronjeni, uvijek nanovo obasjavati Božjim svjetlom. Donositi svježinu blagoslova.

 

 

Jesmo li rijeke? Zna se po svemu, ''po načinu kako se odmaramo, kako se zabavljamo, čak i po načinu kako vežemo obuću … u odanosti prema radu, to jest u točnu i redovitu vraćanju na posao i u ustrajnosti u njemu''. Poput rijeka, pozvani smo na postojano krčenje novih puteva prema Bogu. Naše podrijetlo je u Bogu i u sebi nosimo snagu njegove ljubavi, ona preko nas može natapati zemlje kroz koje prolazimo. Pozvani smo na neumorno, razumom upravljeno, djelovanje, svaki dan. Poput vode, naše riječi trebaju biti jasne i upućivati na izvor iz kojega potječu, odstraniti sve nejasnoće kako bi zasvijetlila istina naše naravi.


Iz dana u dana, čovjek se mijenja, raste, razvija se, putuje od kolijevke do groba, ali njegova narav nadilazi zemne pute, svijetli, svijetli i svijetli. U životnoj dinamici, u promjeni pozvani smo biti svijetlo istine, izvor života, iz dna u dan donositi svježinu Božjeg blagoslova putima kojima prolazimo, krčiti nove putove prema Bogu. Pozvani smo bit poput rijeke koja je iz dana u dan drugačija, ali zna svoju narav, svoj izvor i kamo ide, te stoga postojano teče, teče i teče.


s. Ivana Pavla Novina, OP

 

Himna jubileja Reda

You must have Flash Player installed in order to see this player.

Orebić - Kuća odmora

Jubilej Reda - vijesti

Stranice blažene Ozane

Meditacije

Ave Maria

Dječji vrtić Anđeli Čuvari

Dječji vrtić Blažena Hozana

Dječji vrtić Blažena Hozana - Šibenik