Slomljeni štapić Ispis
Subota, 21 Rujan 2019 08:27

2019-9-22Kad smo bili djeca često smo se igrali s igračkama koje su bile lako lomljive. Postojali su i određeni drveni štapići koji su nam služili kao udaraljke za improvizirane bubnjeve na kojima smo stvarali svoju glazbu. Znalo se dogoditi da se od siline dječjih udaraca improvizirani drveni štapić slomi.

Tada je najbolje kratkotrajno rješenje bilo selotejp traka. Omotali bismo dva, tri kruga oko štapića i nastavili stvarati svoju glazbu. No, mogli smo sebe lagati jedno vrijeme, možda i jedno duže razdoblje, ali glazba svakako više nije bila ista. Istina silina udaraca više nije davala iste rezultate. Poneko dijete zanemarilo bi loš udarac, lošu kvalitetu zvuka, lomljivost štapića i nastavilo udarati istim ritmom. Ali, dokle? Uvijek bi došlo do tog jednog trenutka priznanja da je uistinu potrebno neko drugo rješenje, jer je dosadašnji štapić, uz sav naš trud popravka i lijepljenja selotejp trakom, ostao podijeljen na dva dijela. Pronaći ili kupiti novi štapić, bilo je uistinu najbolje rješenje!


Nije li tako nekako i u našim životima? Od djetinjstva čuvamo svoje srce, naučili smo imati povjerenje u roditelje, učitelje u školi, prve prijatelje s kojima smo dijelili vrtićke i školske klupe. Sve je bilo idealno i našem srcu odgovaralo. Ritam kojim je plesalo naše srce pratilo je naše tijelo i naši fizički koraci. Kao djeca bili smo vjerni u najmanjem, i zato nam je Isus povjerio najveće.


S vremenom naše je srce počelo davati ritam koji nismo uvijek htjeli slušati. Nije li Bog koji nam je povjerio najveće, upozoravao na naše male nevjernosti? Srce. Središte svega postaje najmanje središte naše tišine i slušanja glasa Božjeg. Više nam se svidio ritam koji smo sami sebi zadavali, zidove koje smo dodatno gradili, sluh više nismo koristili za osluškivanje srca nego mišljenja i stavova drugih ljudi o nama; oči smo počeli koristiti ne za gledanje dobroga u drugome nego za pronalaženje mana; nos smo počeli koristiti da bismo namirisali na kilometar supružnika u našem mišljenju, a pobjegli još kilometar od protivnika našeg mišljenja; jezik smo počeli koristiti za svađe, ogovaranja, klevete i laži, laskanja i dodvoravanja.


I onaj koji je najvjerniji u najmanjem, shvatio je da mi nismo sposobni više za najveće, ali ni za ono najmanje koje nam je bilo povjereno.
Shvatimo to s vremenom. Da nam se srce odrastajući počelo dijeliti. Da nije dovoljno uzeti ga u svoje ruke i naći kratkotrajno rješenje. Da trebamo opet postati jednostavni i vjerni u najmanjem, jer najveće nam uistinu treba biti povjereno. A srce? Dovoljno ga je staviti u ruke istinskog Gospodara, jer ne možemo služiti dvojci gospodara…. Ta čim su dvojca u pitanju, zna se kome smo vjerniji!


s. Manes Puškarić

 

Himna jubileja Reda

You must have Flash Player installed in order to see this player.

Orebić - Kuća odmora

Jubilej Reda - vijesti

Stranice blažene Ozane

Meditacije

Ave Maria

Dječji vrtić Anđeli Čuvari

Dječji vrtić Blažena Hozana

Dječji vrtić Blažena Hozana - Šibenik