Proslava bl. Ozane u Zagrebu Ispis
Ponedjeljak, 29 Travanj 2019 11:00

2019-4-27Na središnjoj proslavi bl. Ozane, u subotu 27. travnja 2019. misno slavlje je predvodio o. Iko Mateljan, OP, uz suslavitelje: o. Matu Bošnjaka, vlč. župnika Filipčića, vlč. Marjana Pavlenića i prof. dr. Vladimira Dugalića dekana na KBF- u Đakovu. Mješoviti zbor Krista Kralja uzveličao je ovo misno slavlje svojim pjevanjem. Za orguljama je bio prof. Mario Perestegi.


Uvodeći u misno slavlje o. Iko je odmah na početku naglasio dva momenta iz Ozanina života. Jedan je u znaku križa, a drugi u Isusovoj molitvi: Da svi budu jedno. Ona je u ovom vremenu svijetli znak koji nas zove da se vratimo ovim dvjema vrednotama, da se vratimo vrijednosti križa i da se vratimo vrijednosti velikosvećeničke molitve. Na taj način bit ćemo njeni sljedbenici. – rekao je p. Iko.


U svojoj se homiliji osvrnuo na vazmeni tjedan u kojem se nalazimo te je istaknuo kako se Uskrsli Isus ne ide javiti ni kod Ane ni kod Kajfe ni kod Pilata, kod onih koji su ga osudili. Ne ide ni rimskim vojnicima. Ide k onima koji su bili s njime, radi kojih je došao na ovu zemlju, da im kaže koliko ih Bog voli. On okuplja svoje učenike, takvi kakvi jesu, u dvorani Posljednje večere i dariva im svoje tijelo i svoju krv govoreći: Ovo je moje tijelo za vas; ovo je moja krv za vas. Dakle, ne za heroje, nego za ljude slabe, krhke, ranjive. Jer Bog zna da smo u svojoj naravi svi i ranjivi i krhki, da nam treba ohrabrenje, ojačanje odozgo. A temeljni dah i pečat toga svega bit će na golgotskom križu kada kaže: Oče, oprosti im, ne znaju što čine! Kad ih želi poučiti, kaže: Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj. A u getsemanskom vrtu je molio: Oče, ako je moguće neka me mimoiđe čaša ova. Ljudski je to bilo od njega, ali božanski je da išao do vrha drveta križa i time pokazao svu ljubav Presvetoga Trojstva prema nama. Kazao nam je koliko mu je stalo do naših nevolja, naših žalosti, naših bolesti, naših tuga, koliko želi biti dionikom svega onoga što mi živimo. Potom je p. Iko naglasio kako su učenici unatoč tolikim dokazima, bili u strahu, nisu mogli vjerovati ni Mariji Magdaleni, ni učenicima sa puta u Emaus, i to zato jer još nisu primili dar Duha Svetoga. Predviđali su drugačiju budućnost sa svojim Spasiteljem. „A Bog nas iznenađuje i začuđuje“ – nastavio je dalje p. Iko. A to čuđenje nije ono negativno, slabašno. To nije iznenađenje koje nas plaši. To je jednostavno izričaj koliko je Bog u svojoj dobroti velik i kada je dao dio svoga božanstva u našoj duši, da se uvijek možemo nasloniti na njega, vjerovati da smo s njime i da je on s nama.


Potom se p. Iko osvrnuo na život bl. Ozane koja je doista povjerovala u Krista raspetoga i Krista uskrsloga. „Ne dolazi iz palača. Dolazi s polja, sa brda Lovčena gdje je čuvala ovce. Jednostavno biće koje je spremno otvoriti se božanskoj milosti, Bog je poziva u svoju službu da živi na takav način da se Bog potvrdi u njoj i ona u Bogu.


Dolazi u Kotor. Povlači se u svoju zazidanu ćeliju i živi samotnjački. Ali nije ona sama. Kršćanin nikad nije sam, to je poznato, Bog dolazi i nastanjuje se u njoj jer mu se posve predala. I kada se sva predala Bogu, mogla je slušati glasove ljudi koji su joj dolazili po savjete, čuti od nje pravu riječ. Pomirivala je ljude, vraćala im nadu i radost. Bila je jednostavno znak i putokaz u svome vremenu. Bila je osoba koja je svoje doživljaje Boga darivala drugima.
Posebno je p. Iko naglasio Ozaninu molitvu za jedinstvo kršćana. Ona želi pomirenje pravoslavnih i katolika. „Siguran sam – nastavo je p. Iko, - da Ozana i danas moli za jedinstvo kršćana i da svoju molitvu ne temelji na interesima politika, nego isključivo na velikosvećeničkoj molitvi u dvorani Posljednje večere: Oče, daj da svi budu jedno. Ta molitva za jedinstvo nije samo u odnosu katolika i pravoslavnih, ili katolika i evangelika i drugih. Ne! To je molitva za jedinstvo među nama. Da ne budemo jedni protiv drugih, nego da osjećamo da nas je Krist nadahnuo u tom jedinstvu, da je to Božja volja da budemo jedno. Božja je volja da budemo skladni, Božja je volja da se prepoznajemo. Ako tako živimo lako ćemo ga moći prepoznati u Ozani kao nadahnuće za naš vjernički život danas. Dakle da budemo jedno da se oslonimo uvijek s našim pogledima na križ. Pod križem su i filozofi i teolozi istinski nalazili sve. Kad imamo ova dva pogleda prema križu, prema Bogu koji se želi nastaniti u nama, budite sigurni, tada će naš život biti ispunjen, tada ćemo biti sretni, bit ćemo doista svjedoci Radosne vijesti. – zaključio je svoju homiliju o. Iko.


Na završetku misnoga slavlja priora s. Marina Pavlović je zahvalila svima koji su sudjelovali u trodnevlju, posebno Radio Mariji koja je prenosila misu sva četiri dana. Pozdravila je i zahvalila svim štovateljima koji su se okupljali oko naše Blaženice. Bilo je, naime, prilično vjernika iz drugih zagrebačkih župa. Svemu tome je pridonijelo i lijepo vrijeme. Nakon euharistijske gozbe, nastavljeno je slavlje i za obiteljskim stolom.

 

s. Slavka Sente