Treći dan trodnevlja Ispis
Nedjelja, 28 Travanj 2019 17:45

2019-4-26Treći dan trodnevlja predvodio je o. Domagoj Polanščak, dominikanac. On se osvrnuo na vazmenu osminu u kojoj se nalazimo, s posebnim osvrtom na netom pročitanu Božju riječ. Isus se ukazuje svojim učenicima na Tiberijadskom moru. Priprema im doručak, pečenu ribu.

Želi ohrabriti učenike i uvjeriti ih da je živ, da je među njima. „Što nam to govori? – pita se propovjednik i nastavlja. - Uskrsli Gospodin je s nama, na ovaj ili onaj način, ali mi nerijetko živimo kao da ga nema, kao da ne postoji, kao da nikad nije ustao iz groba. Uskrsnuće nam je daleko i strano, iako je to u određenom smislu razumljivo. Naime, iskustvo nas uči da kad čovjek umre onda se njegovo tijelo pokopa u jamu, poslije se raspadne i ostanu samo kost. Drugim riječima, mrtva čovjek se ne vraća među žive. Poslije smrt, nikad ga više ne vidimo.


Međutim, Isusov grob je prazan. Njegovo tijelo je neraspadnuto. On se poslije smrti vratio svojim učenicima i oni su ga ipak u jednom trenutku prepoznali. Kad se to dogodilo? Onda kad je Isus uzeo kruh, kad ga je razlomio, kad ga je podijelio svojim učenicima. Prepoznali su ga u lomljenju kruha – u znaku njegova predanja za nas ljude, u njegovoj žrtvi, u njegovoj muci, u njegovu križu. Prema tome, onaj kojemu je daleko otajstvo Križa, njemu je daleko i otajstvo Uskrsnuća. Onaj koji se u dubini svoje duše još nije susreo s Kristom na Golgoti, teško će povjerovati u prazan grob i pobjedu života nad smrću. Jednostavno rečeno, onaj koji ne gleda Raspetoga Krista ne može prepoznati Uskrslog Krista.“


o. Domagoj je potom naveo kako su postojali mnogi dominikanski sveci koji su štovali Isusovu Muku. Među njima se posebno osvrnuo na bl. Ozanu. Ona je „razmišljala je o Kristovoj muci i u njoj crpila duhovnu snagu, utjehu za sebe i za druge. Kako je to moguće? Kako je moguće u križu pronaći snagu?
Isus visi na križu. Oni koji su ga prikovali, čekaju njegov kraj. Misle da su učinili pravu stvar, ispunili svetu pravdu, kaznili bezbožnika. Nevjerojatno je da čovjek može biti tako slijep i laž vidjeti kao istinu, zlo kao najveće dobro. Isusovi krvnici se smiju, rugaju, izgovaraju najbesramnije riječi. U tome trenutku ljudska podlost, zloća, izdaja, licemjerje i podmuklost dozvoljavaju vrhunac. Bog umire, a ljudi se raduju!“


Što Isus na sve to kaže? „Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine!“ Kako je jedna ispaćena duša mogla izgovoriti ove riječi? Nama ljudima to je neshvatljivo. To je tajna Božje ljubavi. To je tajna križa.“
Ozana nam svojim primjerom pokazuje da ne postoje granice kršćanskog duha. Ako je svjetlo dovoljno jako, ono ne mora ići ka drugima. Drugi će doći k svjetlu. Za bl. Ozanu Kotorsku može se reći da je „prošla“ ovom zemljom čineći dobro. Čineći dobro u svjetlu Isusova križa i njegova Uskrsnuća. Amen! – zaključio je svoju propovijed o. Domagoj.