Drugi dan trodnevlja Ispis
Nedjelja, 28 Travanj 2019 10:14

2019-4-25Drugi dan trodnevlja misno slavlje je predvodio vlč. Milan Dančuo, župni vikar ž. Krista Kralja. Osvrnuvši se na veliko otajstvo Kristova uskrsnuća, povezao je sve to sa životom bl. Ozane koja je bila velika štovateljica Isusove muke i smrti na križu.


Vlč. Dančuo je u svojoj propovijedi istaknuo kako je ovogodišnja proslava naše bl. Ozane specifična jer se nalazimo u vazmenoj osmini, kada posebno svečano, od Uskrsa do iduće bijele nedjelje, proslavljamo Kristovo uskrsnuće. „Blažena Ozana je živjela cijeli svoj život obasjana tim svjetlom, zato mi danas, na drugi dan naše duhovne priprave za proslavu njezina blagdana, želimo isto tako zastati i postati svjesni da ne slavimo samo nju zbog njezinih dobrih djela, zbog njezinih dobrih životnih primjera, nego u konačnici proslavljamo Krista, proslavljamo Boga i zahvaljujemo za ono što je Bog dopustio ostvariti u bl. Ozani. (…) danas, na ovaj drugi dan naše duhovne priprave, želimo ponajprije slaviti Boga, zahvaliti mu što nam je dao primjer bl. Ozane, jer postajemo svjesni da i mi imamo neki putokaz kroz naš život. Ako nam koji put bude i nešto teško, ako koji put lutamo kroz neka naša životna traženja, imamo lik bl. Ozane koji nas može na toliko načina obogatiti i pokazati kako konkretno živjeti naš kršćanski život. – rekao je vlč. Milan i nastavio kako to nije uvijek jednostavno, jer nas životne teškoće, strahovi, brige i navike često puta odvlače od našega cilja. Ali, „ako dopustimo da nas Bog obasja, ako dopustimo da nas dotaknu ova današnja čitanja koja su nam bila navještena, onda možemo razmišljati i sebi postavljati pitanje kako primati to svjetlo, kako ga živjeti, kako nasljedovati bl. Ozanu kroz naš život? Puno je načina, puno je mogućnosti, puno je putova koja smo kao kršćani pozvani slijediti, ali današnje Evanđelje nam govori ponajprije da i mi trebamo imati vjere da Kristovo uskrsnuće doista jest moguće. Ako ostajemo na razini nekih naših racionalnih promišljanja, ako ćemo tražiti neke naše materijalne, opipljive dokaze, onda ćemo ostati i mi sami u jednoj zbunjenosti kao što su bili i Apostoli. (…) I mi smo pozvani u konkretnosti našega svagdanjeg života opipati Kristovo tijelo, opipati njegove rane, ali opipat ćemo rane ne tražeći Isusa negdje imaginarno, apstraktno u našem životu; opipat ćemo Kristove rane svaki puta kada nekome konkretno pomognemo kad je u potrebi, kada nekoga saslušamo, kada se nekome javimo, kada nekoga kontaktiramo koga možda nismo dugo čuli, kada nekome oprostimo, kada sa nekim možda imamo više strpljivosti. Sve su to načini kada imamo prilike dotaknuti Kristove rane i preko svih tih poteškoća, preko svakog našeg konkretnog truda možemo vidjeti Krista u našoj braći i možemo vidjeti na koji način Bog i nas poziva. Tek tada možemo i mi biti dotaknuti onim darom Duha Svetoga kao što su i učenici bili dotaknuti.“


Osvrnuvši se potom na konkretan život bl. Ozane, propovjednik je naglasio tri stvari koje smatra važnima, a koje možemo naučiti od bl. Ozane.
Prva stvar je, kada je odrastala, premda nije imala velikih mogućnosti, ali imala je veliku želju otkrivati i prepoznavati Božju prisutnost u svom okruženju, u stvarima koje je radila. Pouka je to i svima nama da, bez obzira na okolnosti, bez obzira na naše poteškoće, probleme, na neku našu užurbanost, da se i mi znamo veseliti i diviti malim stvarima koje su oko nas. Mi često prođemo pokraj nekog lijepog leptira, prođemo pokraj nekog lijepog cvijeta, vidimo možda neku lijepo životinju ili nešto takvo, i prođemo kao da to nema nikakve veze sa nama. A to je Bog koji nam govori, Bog koji nam pokazuje ljepotu svoga stvaranja, a mi se tome ne znamo diviti.


Druga stvar koju želimo od bl. Ozane uzeti u naš život, - rekao je vlč. Milan jest, da je ona znala ući u tišinu, i u zatvorenosti života znala je prepoznati Boga koji nam govori, Gospodina koji nam je puno bliži nego mi sami sebi. Ozana je u molitvi, tišini i samoći prepoznala Boga na najizvrsniji način.


Treća stvar koju možda želimo od bl. Ozane prenijeti naš život, ona, iako je živjela u toj maloj prostoriji, nije zaboravila ljude oko sebe. Dolazili su joj tražiti savjete, molila je za njih, u njezinim su riječima nalazili utjehu i pomoć. Dakle, nije živjela samo u vertikali, sama s Bogom, nego živjeti s Bogom uključuje isto tako i jedan horizontalni vid kojega smo pozvani živjeti kao kršćani, da gajimo ljubav, radost, mir sa svima s kojima živimo. Dakle, bl. Ozane se znala diviti malim stvarima, znala je biti sama, u tišini prepoznati Boga, i onda misliti i žrtvovati se za sve ljude, za sve koji nas okružuju. Tu kršćansku ljubav želimo staviti u naše srce, u naša tijela, misli i stavove da nam to postane stil života i vrijednosti s kojima želimo živjeti. Osvrnuvši se na nedavno svjedočanstvo mnogih kršćana koji su dali život samo zato jer su kršćani, vlč. Milan je zaključio: Dakle, vidimo da Kristovo uskrsnuće, Kristovo svjetlo možemo živjeti u konkretnosti, pokazivati tu konkretnu ljubav kao što je pokazivala bl. Ozana. Neka nam njezin primjer bude poticaj, neka nas njezin zagovor štiti da nas to svjetlo obasjava i danas i cijeli naš život.