Prvi dan trodnevlja u čast bl. Ozane Ispis
Subota, 27 Travanj 2019 17:38

2019-4-24Prvi dan trodnevlja, 24. travnja, vodio je vlč. Ivan Filipčić, župnik župe Krista Kralja. On je, u svojoj homiliji izvrsno povezao misna čitanja sa životom bl. Ozane. Nakon što je opisao ukratko život bl. Ozane, propovjednik je nastavio: „Ona je tražila istinu želeći biti Bogu što bliža.

 

Nakon očeve smrti - uz dozvolu majke - pošla je u Kotor gdje je tiho, ponizno, samozatajno služila u jednoj obitelji - darujući se Bogu i bližnjima.  Molila je bez prestanka – molila za jedinstvo kršćana da Crkva bude jedna obitelj. Uz dozvolu dominikanskih poglavara u maloj ćeliji uz stolnu crkvu, provela je više od 50 god u molitvi. U svojoj 72. godini života tiho se preselila u Božje naručje. Bl. Ozana darovala je sebe Isusu kao dar, ali je Isusov poziv upućen njoj bio još veći dar.


Isus govori: “Niste vi izabrali mene, nego sam ja izabrao vas!” to znači, Bog prvi poziva, a čovjek se svojim darom odaziva Bogu. I tako se susreću dva dara: Božji i ljudski – i tako nastaje radosno i spasonosno djelo ljubavi.“ Rekao je vlč. Filipčić i dodao: „Čuli smo u evanđelju kako su dvojica učenika tužna, potištena i beznadna srca išla u Emaus. Nisu još shvaćali da Božjeg dara ljubavi i odabranja nema bez križa, bez žrtve i odricanja. Na to nas potiče i život bl. Ozane. Ona je grijala svoje srce na Isusovom Srcu. Zato su dobrota, blagost, strpljivost, uslužnost, ljubaznost u odnosu prema drugima dolazile do izražaja.


Njezino srce bilo je otvoreno za potrebe bližnjih. Svi se ljudi - bez obzira na životna opredjeljenja - slažu se da je život najveći dar. Ali kako živjeti? Čime život ispuniti ? Što je u životu najvažnije? – pita se propovjednik i s tim u svezi nastavlja: „Za bolesnika najvažnije je - zdravlje; Za gladnoga – kruh, Za nesretnika najvažnija je – sreća; Za osamljenog i napuštenog najvažnije je - imati nekoga uz se.


No, ima ljudi - poput bl. Ozane - koji znaju za što žive: Boga upoznati - uzljubiti, Bogu služiti čineći dobro - usrećujući druge. Takvi ljudi ne boje se budućnosti, ni smrti! .“ – zaključio je vlč. Filipčić svoju homiliju, citirajući riječi jednog pjesnika:“Moja staza k Bogu vodi, gdje je vječno proljeće: sa stabla ću života svog - past u Božje naručje.”