Održane duhovne vježbe u Zagrebu Ispis
Subota, 23 Lipanj 2018 06:37

2018-6-22U zagrebačkom dominikanskom samostanu bl. Hozane Kotorske, od 17. lipnja do 22. lipnja 2018. o. Marko Bijelić, OP predvodio je duhovne vježbe s temom Plodovi Duha Svetoga u odnosu na ostvarenje redovničkoga poslanja. Na duhovnim vježbama se okupilo četrdeset sestara iz više samostanskih zajednica: Dubrovnika, Korčule, Vela Luke, Splita, Šibenika, Pregrade, Virja, Subotice i Zagreba.

Niz nagovora što ih je održao naš fr. Marko bio je vođen mišlju sv. Pavla iz poslanice Galaćanima 5, 16 – 24:
Hoću reći: po Duhu živite pa nećete ugađati požudi tijela! Jer tijelo žudi protiv Duha, a Duh protiv tijela. Doista, to se jedno drugomu protivi da ne činite što hoćete. Ali ako vas Duh vodi, niste pod Zakonom. A očita su djela tijela. To su: bludnost, nečistoća, razvratnost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomor, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja, zavisti, pijančevanja, pijanke i tome slično. Unaprijed vam kažem, kao što vam već rekoh: koji takvo što čine, kraljevstva Božjega neće baštiniti. Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost. Protiv tih nema zakona. Koji su Kristovi, razapeše tijelo sa strastima i požudama.


To su iznimno važni redci za život svakog kršćanina, ali posebno za život redovnika i svih nas koji živimo dominikansku karizmu: kontemplirati i drugima dijeliti plodove svoje kontemplacije. Riječi sv. Pavla predstavljaju poziv i smjernice da ostanemo vjerni Božjoj koju nam Duh Sveti pomaže učiti, kojom nas oblikuje i preobražava da budemo vjerni vlastitom pozivu, da budemo istinski Kristovi svjedoci. Stoga smo više od svega pozvani u svakodnevici kršćanskoga i redovničkoga života otvoriti se Duhu Svetomu da nas on otvori Božjoj riječi, da nas ona preobrazi i osposobi za svjedočenje da nas je Bog stvorio, da nas ljubi i da nas nikada neće napustiti. Duh Sveti nas čini istinskim glasnicima nade koja je izvor trajne radosti svakoga bića, on je nutarnja snaga našega poziva koja nas podsjeća na sve divne stvari koje Bog čini za nas i u našem životu, on nas čini plodnima; Bogu vjernima i bližnjima navjestiteljima radosti i darivateljima darova Božjih.


Duha Svetoga uvijek možemo moliti da nas iznenadi, očisti, da nam otkrije talente, da djeluje u nama, da nam daruje Božju ljubav, da nas zaustavi i ohrabri u trenutcima kada bježimo od Boga, da nas uputi na pravi put kada lutamo, da nam otkrije smisao, da nam da krila kada posustanemo, da hoda s nama kada smo zamišljeni, da nam pomogne naći sebe, da nas razumije i kada sami sebe ne razumijemo, kada se povučemo da on uđe k nama i izvuče nas u život na Božje svjetlo, da nas prosvijetli kada smo u napasti, da nam pomogne spoznati istinu našeg života, da nam pomogne biti dar Božji, da nas zapali, da prostruji kroz nas, da nas razvedri, kada smo sami da nas zagrli, kada nemamo riječi da moli za nas, kada padamo da nas drži, da nas ohrabri i spasi, da nas ponese naprijed u budućnost, da kliče u nama kako bi mogli biti usklik Božje ljubavi u svijetu. Za to molimo i za to nam je potreban u našoj svakodnevici.


Na kraju ove duhovne vježbe su završene svečanim euharistijskim slavljem koje je predslavio fr. Marko Bijelić, OP u zahvalu za pedeset i šezdeset godina redovničkoga života sedam naših sestara. Tako su ovo bili dani istinskoga duhovnoga osvježenja i osjećaja zahvalnosti i radosti zbog darova kojima nas Bog dariva, zbog čudesa što ih za nas čini, zbog talenata koje nam daje, zbog poziva i poslanja u koje nas šalje, što dovršava naše biće braći na korist, a njemu na slavu i svakoga dana šalje blagi povjetarac svoga Duha da osvježi našu svakodnevicu.


s. Ivana Pavla Novina, OP