Neka iz tame svjetlost zasine Ispis
Subota, 02 Lipanj 2018 10:44

2018-6-2U početku ne bijaše ničeg. A onda sve postade. Iz ljubavi. „U ono vrijeme živjeti je bila najljepša stvar na svijetu. Kada se rađalo sunce, svi su gledali, i ljudi bijahu djeca veća od planina.“ (P. Tamen, Dani)

A onda su otišli. Od ljubavi. Sebi odabrali put. Dane izbrojili, vrijeme presložili, zakone utvrdili.

I bijaše svega u obilju. Kruha i igara, poslova i dogovora, života i riječi. Ali bez Riječi. No nitko nije mario. Bijahu im ruke pune. I onda kad je došao među njih, nisu razumjeli. U tjeskobi su zavapili, i On ih doista izbavi. Možda ne onako kako su željeli. Jer bijahu i pritisnuti i progonjeni i obarani, ali nikad ostavljeni. A oni su željeli kruha pune ruke, obilja i vlasti. Ondje i tada. I ražalosti se On okorjelošću srca njihova. On, Svjetlo, dođe na svijet. Ali oni su više voljeli tamu.

Bijaše ondje i čovjek usahle ruke. I ne ustukne, ne pokoleba se. Ne popusti pred njihovom šutnjom punom prezira. Pred njihovom tamom. Na Njegovu riječ, on ispruži ruku. I ruka bijaše zdrava. I srce bijaše puno. Blago imamo u glinenim posudama. Blago ljubavi.

Trebalo je samo dopustiti svjetlu da zasja, samo iz ruku ispustiti sve što ih veže. Da slobodne budu, da svjetlo kroz njih sine. Ne iz praznine, nego iz pripadanja. Moje ruke više nisu moje. Ljubavi pripadaju. A ona se ne da zatvoriti u zakone i uredbe, ne uzmiče, ne brani se riječima. Šuti. I ustraje. Ustraje i pritisnuta i proganjana i obarana, ustraje i u najtamnijoj noći. Jer zna odakle dolazi Svjetlo, čak iako ga možda u tom trenu ne vidi.

Bijaše ondje i čovjek usahle ruke. Prazna srca. Bez riječi. Bez pitanja. Samo je trebalo ispružiti ruku. I pustiti da bude. Da bude ljubav.

 

s. Jana Dražić OP

 

Himna jubileja Reda

You must have Flash Player installed in order to see this player.

Orebić - Kuća odmora

Jubilej Reda - vijesti

Stranice blažene Ozane

Meditacije

Ave Maria

Dječji vrtić Anđeli Čuvari

Dječji vrtić Blažena Hozana

Dječji vrtić Blažena Hozana - Šibenik