Ovce i ovce Ispis
Subota, 21 Travanj 2018 12:33

2018-4-21Slika ovaca i pastira ostala je živa i opipljiva u sjećanju nas starijih. Potječe iz vremena kada se ovce smatralo bogatstvom, jer su bile izvor materijalnih prihoda za život. Današnji naraštaji su osjetljivi na vozni park auta i motora, na dobra računala i pametne mobitele. Danas su "face " oni koji posjeduju kuće i stanove, zadnje marke kojekakvih patika i naočala, oni o kojima se po novinama piše.

 

Strana je i sama pomisao da se nekoga naziva ovcama, jer su te životinje nespretne i slijede svoje pastire kamo god ih ovi vode. Vjeruju im, na njih se oslanjaju, ovise o njima. Baš te "kvalitete " protiv koji se današnji čovjek bori, mase neprimjetno usvajaju. Dok se ponose slobodom odlučivanja i djelovanja, svojim slobodnim nazorima, mogućnošću izbora, niti ne zapažaju da slijepo srljaju za samozvanim pastirima sveznalicama, koji svoje ideje nameću drugima služeći se medijima i svim raspoloživim metodama. Za njih su ovce svi oni koji zagovaraju drugačije svetinje i nazore na svijet. Dok naglašavaju vrijednost slobode odlučivanja i djelovanja , u isto vrijeme ponižavaju i omalovažavaju sve koji ne misle kao oni. Sve više je takvih pastira kojima nije stalo do čovjeka, do unutarnjeg mira i sreće, do dobre savjesti i uvjerenja koja su ih odnjihala i koja su im bila polazna točka izbora svega u životu. Gaze njihove svetinje, koje su ih učinile ponosnim ljudima i sačuvale njihovu obitelj, vjeru i narod.


Neki čudni pastiri izviru sa svih strana, uvjeravajući kako su baš njihovi stavovi proročki i kako ljude treba osloboditi od okova vjere, tradicije i uhodanih običaja. Mnogi, baš poput ovaca, hrle za njima, svrstavaju se u njihova stada, vjerujući da će im kojekakve novotarije osigurati miran san i sigurnu budućnost. Ne žele vjerovati da ti samozvani pastiri za sobom ostavljaju opustošen duh pojedinaca, nemir savjesti, razorene obitelji, uništena prijateljstva, pokraden ponos, odnarođenost i izgubljene ideale. Takvih pastira-najamnika ima posvuda: u obiteljima i na radnom mjestu, u svakoj zajednici i narodu. Čudne su im ideje, još čudnije namjere! Pojedinci poput ovaca srljaju za njima ne postavljajući pitanja,ne slušajući odgovore svoje dubine,ne susrećući se sa svojim istinskim bićem.


Ima i drugih ovaca koje se s ponosom tako nazivaju iako su izložene napadima, prigovorima, izrugivanjima i ponižavanjima. Njihov Pastir se razlikuje od brojnih samozvanih pastira. Ovce mu slušaju glas i za njim idu, jer ih vodi na prostrane zelene pašnjake što život znače. Svoj život je za njih položio i tu je radi njih. Osjećaju da ih prihvaća, štiti i ljubi, da s njim sve mogu dijeliti, njemu se povjeriti i od njega tražiti snagu za hod prema cilju. On za sebe kaže da je Put, Istina i Život, vrata kroz koja se ulazi u Život kako bi se u punini mogao živjeti. Sam je prošao putom kojim je sljedbenicima tek proći i pokazao im primjerom i riječima kako živjeti, koje vrijednosti birati, kako ustajati kad padnu, kako se odnositi prema Nebeskom Ocu i onima koji dionicu puta s njima prolaze. Po Euharistiji i svojim riječima je s njima i ispred njih, krči im put i privlači ih konopcima svoje prisutnosti i svoje ljubavi. Na njima je da slušaju i čuju njegov glas, poticaje, opomene, ljubav pretočenu u djela, prepoznaju istinu i puninu života.


Što je jači glas Velikog Pastira u svakom pojedincu, manja je mogućnost da ih privuku samozvani pastiri - najamnici kojima nije stalo do ovaca, već do vlastite promocije i uspjeha. Dobri Pastir poznaje putove koji vode u život, a onima koji ga slijede nudi svoju pomoć i vodstvo, svoju ljubav i blizinu, nudi im pravu slobodu i sigurnost. Očekuje da mu na ljubav ljubavlju odgovore, ne onom platonskom već ljubavlju u djela pretočenom.


Važno je zapaziti da od sljedbenika očekuje da i sami postanu pastiri svima onima koji su im na bilo koji način povjereni: članovima obitelji, ljudima koji s njima ili za njih rade, svim ljudima s kojima život dijele. Svoju pastirsku zadaću treba živjeti po uzoru na Dobrog Pastira. Shvatio je to pjesnik Mažuranić, jer je zapisao:"Dobar pastir što god kaže inom, i sam svojim potvrđuje činom."


Nezaboravna slika Dobrog Pastira je ona s ovcom na ramenu, koja mnogo govori o pastiru i o ovci. Primjeri obvezuju i ljudski život iz temelja mijenjaju što postaje opipljivo u odnosima ljudi, u ispunjenosti pojedinca i u sigurnom hodu kroz život.


s. Katarina Maglica OP

 

Himna jubileja Reda

You must have Flash Player installed in order to see this player.

Orebić - Kuća odmora

Jubilej Reda - vijesti

Stranice blažene Ozane

Meditacije

Ave Maria

Dječji vrtić Anđeli Čuvari

Dječji vrtić Blažena Hozana

Dječji vrtić Blažena Hozana - Šibenik