Svi narodi neka te slave Ispis
Nedjelja, 18 Ožujak 2018 07:43

2018-3-17Fantastično mi je evanđelje koje se čita ove nedjelje. Baš onako u Ivanovu stilu, kako on već zna pisati. Zabilježio je neke posebne Isusove govore, veoma dragocjene koje ne nalazimo ovako sačuvane u ostalim evanđeljima.

 

Zanimljivo je kako je Ivan primijetio razgovor Filipa i nekih Grka, potom razgovor Filipa i Andrije, a onda naposljetku i Isusov govor. Grci su imali naizgled posve jednostavnu želju: vidjeti Isusa. Filip i Andrija su ih razumjeli i prenijeli su tu njihovu želju Isusu. Isus fascinira odgovorom.
Isus je znao što je u njihovu srcu, prepoznao je njihovu duboku čežnju za istinom, za ljubavlju, za pravim Bogom. Grci su bili tražitelji smisla koji su bili poput onih mudraca koji su se poklonili novorođenom Isusu. I oni su došli u Jeruzalem tražiti kralja srdaca. Isus prepoznaje sve to, a opet ne znamo što se dogodilo s Grcima. Ne znamo čak ni jesu li čuli Isusov govor. Ivan to nije zabilježio. Ali nekako vjerujem da je njegova rečenica: „ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom“ upućena baš njima. Ako hoćete, slijedite me, bez obzira jeste li Grci ili Židovi ili koji god drugi narod.


Isus govori o svojoj smrti i koristi usporedbu s pšeničnim zrnom, slikom koja je bila jasna svakom Židovu. Pšenično zrno je simbol života, ono daje kruh koji je osnovna ljudska namirnica. Bez kruha nema života, ovog tjelesnog života. Znamo i da je Isus sebe nazvao kruhom života vječnoga. Ali to zrno mora umrijeti da bi dalo rod.


Težak je taj Isusov govor i ostaje pitanje tko je uopće razumio Isusov govor o pšeničnom zrnu koje umire i svome uzdignuću. Posve je sigurno da Isusovi slušatelji nisu razumjeli njegov govor, barem ne onaj o njegovu uzdignuću. Jedino ga je Ivan zapisao i to nam puno govori o njemu. Ivan je slušao Isusa i upijao svaku njegovu riječ, smatrao ju je jako važnom.


Puno možemo naučiti od Ivana. Ponekad sve želimo razumjeti i čak postavljamo Bogu uvjet: neću te slušati dok ne shvatim što činiš u mom životu. Koliko smo puta postavili mu pitanje: „Zašto, Bože?“ A bilo je bespredmetno, jer ne možemo razumjeti Božje putove i njegove planove. Bog nam ih ne otkriva ne zato jer je tako odlučio već zato što je on puno veći od našeg srca. Mi jednostavno ne možemo sve razumjeti.


Ispravan stav je stav povjerenja. Bog je moj otac i on sve čini dobro po mene. Bog me neće ostaviti. Njegova će milost biti uvijek sa mnom i pratiti me u svakom trenutku mog života. Možda i ne razumijem sve, ali znam da je istina ono što Isus govori, ono što piše u Svetom Pismu, ono što nam je prenijela crkvena tradicija. Isus je sve ljude privukao k sebi. Dopustimo biti privučeni Njemu, Njegovim riječima i Njegovu planu za svakog od nas.


s. Barbara Bagudić OP