Radost Ispis
Subota, 16 Prosinac 2017 10:15

2017-12-17Bijaše jednom neki pjesnik. I slučajno nekog dana dođe do zdenca. Pogleda prema dnu. Ugleda na vodi svoj odraz pokraj kojeg nije bilo i odraza nekog drugog. Sjede pokraj zdenca i zaplaka: Nemam, reče. Istim je putem te večeri prolazila i neka žena.

Ugledavši pjesnika kako pokraj zdenca sjedi, pogleda u nj ne bi li saznala zašto pjesnik plače. No kad je pogledala u zdenac, nije vidjela svoj odraz jer je već bio mrak. Umjesto toga, vidje odraz zvjezdanog neba. Radosno se nasmija i nastavi dalje svojim putem.

 

Radost kod Izaije proroka izvire iz pripadanja Gospodinu: Duh Gospodnji na meni je. Radujem se u Gospodinu jer me odjenu haljinom spasenja. I što mi je činiti? Blagovijesnikom biti: iscijeliti srca slomljena, zarobljenicima proglasiti slobodu. Slobodu od sebe, slobodu pripadanja Njemu. Slobodu od neprestanog sustizanja nedohvatljivih i neiscrpivih čežnji srca, koje se potom slomi u bezbroj dijelova. A On me odjeva svojim spasenjem, On sve rane povija.


Radost kod Djevice Marije izvire iz svijesti o vlastitoj neznatnosti pred Božjim Veličanstvom, pred Njim koji joj učini velika djela. Jer On gladne napunja dobrima, a bogate otpušta prazne. Ulijeva u prazne posude, jer u pune ništa ne stane. I ona posve pripada Njemu. Prazna posuda, spremna da je Njegova milost ispuni.
Radost kod svetog Pavla, radost na koju zatim i druge poziva, izvire iz svijesti o vjernosti Onoga koji nas poziva. O sigurnosti Njegova dolaska, iako mu ne znamo ni dana ni časa. Iz iskustva pražnjenja od svojih planova i volje i predanja volji Njegovoj.


Izaija jest, zaogrnut Duhom Gospodnjim. Marija jest, ponizna službenica kojoj je učinio velika djela. Pavao jest, ispunjen nadom u ponovni dolazak. I svaki njihov „jest“ zapravo nije njihov, nego Njegov. Jer oni ne pripadaju više sebi, nego Njemu. I stoga se i izlijeva njihova nutrina u jedini mogući izraz: u radost. Radost prebivanja u Njegovoj blizini.


A Ivan? Ivan nije. Nije Krist. Nije ni Ilija. Nije ni prorok. Nije ništa od onoga što bi se ljudskim očima činilo važnim ili uglednim, činilo valjanim razlogom radosti. On je samo glas. Ne čak ni glasnik, osoba s likom i licem, nego samo glas, neosoban, gotovo bezličan. Glas koji upućuje na Onoga koji dolazi. I njegov „nije“ zaprav je „jest“. Ivan jest, posve Božji.


Rodit će se Dijete Isus. Ponovno, simbolički. Stat ćemo pred jaslice. Kao pred zdenac. I što ćemo tada vidjeti? Hoćemo li plakati jer nemamo? Ili će upravo to što nemamo otvoriti prostora da On ispuni? Pa da umjesto sebe u odrazu vidimo zvijezde. Da umjesto sebe pred jaslama vidimo Njega i čudo Utjelovljenja. Pa se nasmijemo. Jer nemamo ništa a imamo sve. Imamo Njega.

 

s. Jana Dražić OP

 

Himna jubileja Reda

You must have Flash Player installed in order to see this player.

Orebić - Kuća odmora

Jubilej Reda - vijesti

Stranice blažene Ozane

Meditacije

Ave Maria

Dječji vrtić Anđeli Čuvari

Dječji vrtić Blažena Hozana

Dječji vrtić Blažena Hozana - Šibenik