Bog - otac za kojim čeznemo Ispis
Subota, 12 Kolovoz 2017 15:18
2017-8-13„Svemogući vječni Bože, smijemo te zvati svojim Ocem. Daj da nam u srcu poraste duh sinovstva te uđemo u obećanu baštinu.“ (Zborna molitva 19. nedjelje kroz godinu)
 
 
Sve što o Bogu znamo i osjećamo, dragocjeno nam je, obogaćuje našu vjeru i daje smisao našem životu. U hodu vjere, iz onoga što je Bog o sebi rekao tijekom povijesti spasenja, otkrivamo da nam se očituje u tri osobe. U svakom čovjeku utkana je čeznja za jačim i stabilnijim, za sigurnošću života. I kada nam se Bog objavljuje kao Otac, onda to čini kao dobri Otac, kao Otac koji ima srce, koji ima vremena za nas, koji ima ruku što nas vodi i krilo koje nas drži, Otac koji neumorno prašta, raduje se našim uspjesima, traži dobro u nama kako bi postali još bolji, koji opravdava naše slabosti. Bog je Otac koji nas ne želi osuditi, nego spasiti i sačuvati. Bog je vjeran Otac. Psalam 89.: „Vjernost moja i dobrota bit će s njime i u mome imenu rast će mu snaga. Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju… i neću prekršiti vjernosti svoje.“ (Ps 89, 25.29.34).


Prisjetimo se riječi proroka Izaije: „Može li žena zaboravit svoje dojenče, ne imat sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću. Gle, u dlanove sam te svoje urezao, zidovi tvoji svagda su mi pred očima“. (Iz 49,15-16). Bog nam kazuje kako je njegova briga iznad svake naše ljudske brige, koja zna biti malena, ograničena i nestabilna, pa čak i od ljudi koji su nam blizu. Zato bi bilo dobro u raznim iskušenjima imati kao oslonac ove riječi utjehe i ljubavi koje su nam dane. Bog Otac jamči kako nas nikada neće zaboraviti.
 

Zna naš Otac što nam treba i samo nas na jedno poziva, da se ne brinemo, da nam dani ne prođu u životnim brigama. „Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani naš nebeski Otac. Zar niste vi vrjedniji od njih?“ (Mt, 6,26) Možda naše brige upravo ukazuju kako nam nedostaje duha sinovstva, da smo prestali biti djeca, da smo prestali tražiti najprije Kraljevstvo nebesko, znajući kako će nam se sve ostalo nadodati. Ali mi se skoro pa svakodnevno brinemo za sutra, i sve što ono može donijeti, gušeći u nama onu sinovsku radost potpunog predanja Ocu, zaboravljajući na radost Evanđelja, i pouzdanja kako će se Bog Otac brinuti za nas, kako će se sutra samo brinuti za sebe, te kako je svakom danu dosta zla njegova. Ipak, nismo pozvani na nebrigu, nego na vjeru u providnost Božju. Na fotografiji je dijete radosno, ono zna kako ga Otac neće pustiti da padne. Ono je puno povjerenja i sigurnosti. Ovo dijete se ne brine. Biti dijete, možda nam je to od svega najviše potrebno, biti ponovo istinsko dijete, ući u prostor Evanđelja, svih njegovih obećanja, a ponajprije poziva na obraćenje i traženje najprije Kraljevsta nebeskoga, traženja Boga. Biti dijete, znači biti malen, ne nezreo, nego ponizan, jer samo ponizan zna kako mu je potrebna pomoć odozgo, kako je kao malen ovisan o Bogu Ocu. Tko nađe Boga kao Oca, našao je sve, našao je sebe i svoju slobodu, svoj mir. Sam Isus poziva nas na malenost, bezbrižnost u dječjem povjerenju, u djetinji spokoj u Bogu i kaže: „Učite se od mene, jer sam krotka i ponizna srca“. „Tko god se ponizi kao dijete, taj je najveći u Kraljevstvu nebeskom“. (Mt, 18,4). Psalam 131.: „Ne, ja sam se smirio, i upokojio dušu svoju; kao dojenče na grudima majke, kao dojenče duša je moja u meni. U Gospodina se Izraele, uzdaj, od sada dovijeka“. Bog za svoju djecu, za nas, svega daje obilno, svega u izobilju, nikoga ne štedi, pa ni Sina svoga. „Ja dođoh život da imaju, u izobilju da ga imaju“ (Iv, 10,10). Povjerenje u Boga Oca rađa bezbrigu, rađa mir. Biti dijete, imati duh posinstva vječnog i svemogućeg Boga Oca, znači dobivati i imati životnu radost koju nam samo Bog daje neizmjerno, preobilno, mjerom nabijenom i natresenom. „Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo i jesmo“ (1Iv 3, 1).



Kao djeca Božja, sve što trebamo jest ljubiti svoga Oca, i biti zahvalni na svemu što smo od njega primili i primamo. Ljubiti samo njega, ne svijet. „To vam rekoh da u meni mir imate. U svijetu imate muku, ali hrabri budite-ja sam pobijedio svijet“ (Iv, 16,33). Počivajmo u njegovoj vjernosti, u potpunom pouzdanju. Naš nebeski Otac pobrinut će se za sve ostalo i sve ostalo će nam se nadodati. Zamolimo ga da nam vrati izbljeđeni duh sinovsta, izgubljeni bistri i čisti pogled djeteta, čisto djetinje srce, iskreno djetinje srce, srce koje se raduje sitnicima, koje se raduje sreći bližnjega i svakom novom obojanom jutru. Tražimo Boga Oca, sve ostalo će proći i prolazi, samo ljubav njegova vječno ostaje. On nam je dao život i mogućnost da u slobodi biramo biti njegova djeca, živeći bez straha, jer u ljubavi Očevoj straha nema. "Život, dakle, biraj, ljubeći Jahvu, Boga svoga, slušajući njegov glas, prianjajući uz njega, da živiš ti i tvoje potomstvo. Ta on je život tvoj, tvoj dugi vijek (Pnz 30,20).


s. Dolores Munitić OP

 

Himna jubileja Reda

You must have Flash Player installed in order to see this player.

Orebić - Kuća odmora

Jubilej Reda - vijesti

Stranice blažene Ozane

Meditacije

Ave Maria

Dječji vrtić Anđeli Čuvari

Dječji vrtić Blažena Hozana

Dječji vrtić Blažena Hozana - Šibenik