Jesam li budan ili spavam? Ispis
Subota, 22 Srpanj 2017 14:07

wake-up-and-live-2 CustomMolimo te, Gospodine, budi nam milostiv i darežljiv.Produbi nam nadu, vjeru i ljubav, da ustrajemo u budnosti i vršenju tvoga zakona. (Zborna molitva 16. nedjelje kroz godinu)

Nedavno doživjesmo silne požare diljem lijepe naše. Za neke možda ni ne znamo da su se dogodili (ovisi koliko pratimo vijesti), ali za onaj u okolici Splita, vjerujem da su za taj svi čuli. Vjerojatno nam je još više za uho ''zapelo'' to što su brojni ljudi ustali na svoje noge i krenuli u borbu s vatrom. Divim se hrabrosti tih ljudi. I zato upravo započinjem tim događajem ovu meditaciju. Nećemo razmatrati o Splitu i požaru ali dobro bi nam bilo razmatrati o budnosti tih ljudi. Naime, upravo u ovoj zbornoj molitvi prvo što mi upada u oči jest riječ budnost.

 

 

Ne želim zanemarivati ostatak zborne molitve ali nekako je svojstveno meni kao kršćanki a zatim sestri dominikanki da se obazrem na tu pomalo racionalnu riječ. Zašto bi budnost bio racionalni pojam? Upravo zato što zahtjeva stanje koje otvoreno, jasno, s obje noge na zemlji, zahtjeva stanje koje se nalazi čvrsto u sadašnjem trenutku, živeći vječni život i spasenje već u tim danim, bolje reći poklonjenim trenucima života. Nekako je to i karizma samog dominikanskog Reda. Sv. Toma Akvinski, dominikanac iz 13. stoljeća, snažno je naglašavao ratio (razum), ali ne kao onaj koji bi bio iznad duha, očiju vjere, već upravo zato da bi čovjek mogao cijelim svojim bićem biti usredotočen na Boga i bližnjega već u ovom trenutku u kojem se nalazi. Toliko je bio napredan za svoje vrijeme.


Meni se ponekad čini da mi upravo to zaboravljamo. Pomalo postajemo idealisti, kao da se bavimo iluzijama, odlazimo u oblake pokušavajući za sebe dohvatiti komad neba, dok nam se ljudi smiju i upiru prste u našu duhovnost. (Postajemo li individualisti kao ostatak svijeta?). Dakako da je potrebna čežnja za nebom, ali ne silovito dohvaćanje nečega što se već nalazi u nama po krštenju. Što nam je dano, poklonjeno (kreposti vjere, nade i ljubavi), valja nam živjeti već ovdje na zemlji. Valja nam biti budnima. Zato u ovoj zbornoj molitvi molimo da nam Gospodin produbi upravo vjeru, nadu i ljubav.


Upravo zato sam i spomenula ovaj primjer na samom početku. Što je drugo vjera nego djelotvorna, kada vidim nevolju svoga brata, u svom biću osjećam zakon Božji, odvijeka usađen u mene, da pomognem čovjeku do sebe! Što je drugo nada nego sigurnost utemeljena na vjeri (ne utopija, ne prazna pozitiva!), koja zna da Bog nije onaj koji je pasivan na zlo te da Bog nije onaj koji kažnjava naša zla s nekim požarima! (Bog je ljubav, ili?!), što je drugo ljubav nego ono što mi je Bog usadio u samo moje biće, čežnja ne samo za drugim bićem na spolnoj razini, već upravo ljubav koja čezne pohitati drugome u njegovoj nevolji, ljubav koja suosjeća s tuđom patnjom (Agape, a ne eros). Upravo to je budnost koja je svojstvena kršćaninu. A sigurna sam da među onima koji su pomagali nisu bili samo kršćani! Budimo otvoreni svima, budimo zaista kršćani. Ono što su sv. Bazilije Veliki i sv. Grgur Nazijanski rekli jedan drugome u njihovom velikom i svetom prijateljstvu: ''Bila nam je čast zvati se i biti kršćanima''. Na svemu tome raditi nam je cijeli život, onako kako je bl. Alojzije Stepinac rekao: ''Čvrsto nogama na zemlji, pogledom uprtim u nebo''.

 

s. Manes Puškarić OP

 

Himna jubileja Reda

You must have Flash Player installed in order to see this player.

Orebić - Kuća odmora

Jubilej Reda - vijesti

Stranice blažene Ozane

Meditacije

Ave Maria

Dječji vrtić Anđeli Čuvari

Dječji vrtić Blažena Hozana

Dječji vrtić Blažena Hozana - Šibenik