Završna priredba predškolaca Ispis
Srijeda, 14 Lipanj 2017 19:58

IMG-20170614-WA0008 CustomU četvrtak, 8. lipnja, prisustvovali smo završnoj priredbi naših Bubamara, na kojoj nismo samo zaključili prethodnu godinu, već smo našu djecu, s puno nostalgije, ali još više ponosa, ispratili u novi početak. U velikoj dvorani prigodno uređenoj crtežima i porukama budućim prvašićima dočekali smo svoje velike i uzbuđene predškolce koje kao da smo jučer ostavljali uplakane u jaslicama.


Priredbu je otvorila ravnateljica vrtića, sestra Antonija Matić, koja je toplim riječima pozdravila roditelje i tete, ali posebno djecu koju ponaosob odmalena poznaje i prati. Uz sve izazove koje sa sobom nosi vođenje jednog vrtića, sestra Antonija uspijevala je biti prisutna i u svim fazama njihova odrastanja i s nama je tog dana sigurno dijelila osjećaje ponosa i zadovoljstva.
Nakon njezinih riječi naše su Bubamare jedva dočekale pokazati što su pripremile – u bogatom programu koji je uslijedio uživali smo u recitacijama, pjesmama i plesu. Svako dijete jedva je dočekalo trenutak u kojem će zasjati i bilo je užitak gledati ih kako se izmjenjuju tako radosni, odrasli i nadareni. Vrhunac priredbe bila je demonstracija poznavanja španjolskog jezika pjevanjem pjesme iz serije Violeta te srčano pjevanje navijačkih pjesama naših malih sportaša.
Bilo je prekrasno vidjeti naše Bubamare kako veselo svjedoče o tome zašto vole vrtić te što će biti kada odrastu. Nema straha za našu buduću sigurnost jer se velika većina hrabrih dječaka odlučila na karijeru u policiji ☺, bilo je ponešto vatrogasaca i nogometaša, a veliki kompliment našim tetama izrekle su brojne djevojčice koje su odlučile kad odrastu biti upravo one. Posebno dirljivo bilo je pak slušati njih, tete Doru i Jasenku, koje su u snimljenoj poruci svojim Bubamarama pokazale svu svoju ljubav i uputile im najljepše želje.
U druženju nakon same priredbe nikomu se nije žurilo kući – kao da smo svi htjeli na to jedno popodne zaustaviti vrijeme i uživati u ugodnom društvu roditelja s pogledom na našu djecu koja se bezbrižno igraju u oazi parka naše Blažene Hozane. S punim povjerenjem u to da će ih zagovor Blažene Hozane pratiti kuda god se raspršili, vjerojatno smo slutili da ćemo teško više ikada imati osjećaj da su tako sigurni i zaštićeni kao u tom parku.
Nema riječi kojima se može zahvaliti našim tetama i svim djelatnicima vrtića koji su djetinjstvo naše djece učinili tako bogatim i sretnim. Preporučujemo ih sve u zahvali Bogu te molitvi za sve obitelji i zajednicu naših dominikanki.
Terezija Šijaković Bošković (mama Andrije, Marijete i Ivana)