Pozvani na praštanje Ispis
Nedjelja, 23 Travanj 2017 06:52


sacred heart of jesus„Bože vječnog milosrđa, ti svake godine vazmenim slavljem užižeš vjeru svog svetog naroda. Umnoži u nama milost, da sve dublje shvaćamo što je krst koji nas je oprao; što je Duh koji nas je nanovo rodio; što je krv koja nas je otkupila.“ (Zborna molitva 2. vazmene nedjelje)

 

Isusu „jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah poteče krv i voda.“ (Iv 19, 34) U zbornoj molitvi molimo milost dubljeg shvaćanja toga što je krštenje (voda) koje nas je opralo, što je krv koja nas ja otkupila. Čini mi se da to nitko ne može shvatiti. Preveliko je to otajstvo da bismo razumjeli o čemu se tu radi. Ne možemo to nikad razumjeti.


Iz Isusova srca potekli su krv i voda. Isusovo je srce probodeno kako bi izliječilo naša srca. Sjećam se kako sam jedno vrijeme često molila zaziv iz molitve „Dušo Kristova“ koji glasi: „među rane svoje sakrij me.“ Posebno sam tada imala u vidu Isusovo probodeno srce, srce koje je otvoreno i u slici nam je tada pokazano kako nam njegovo srce daje krv i vodu koji nas čiste i otkupljuju. Crkveni su oci tu vidjeli dva sakramenta: krštenje i euharistiju. Da, to jesu ti sakramenti, ali Sveto Pismo ima više značenja i možemo pažnju obratiti i na duhovni smisao Pisma.


Ja tu ipak vidim još jedan sakrament, a to je sakrament pomirenja. Sakrament je to u kojem nam se brišu grijesi, i to vodom i krvlju. Voda i krv koji su potekli iz Isusova srca brišu naše grijehe, čiste nam dušu. Ovdje nam se očitovala Božja ljubav, u toj njegovoj želji da nam dadne sve što ima i da nam oprosti. Kakav bi nam život bio bez sakramenta pomirenja? I kakav je život onome tko nije upoznao Božju praštajuću ljubav i tko nije iskusio milost oproštenja u ispovijedi? Teško je to i zamisliti.


Isus u sakramentu pomirenja čini nešto čudesno. Sjećamo se onog susreta Isusa i grešnice uhvaćene u preljubu. Žena je kriva i nije se mogla nikako opravdati za ono što je učinila. No Isus ju brani i ušutkava sve one oko nje koji su u nju upirali svoje prste. Isus brani očiglednog krivca. Tako i svakoga od nas brani kada dođemo na ispovijed. Krivi smo, u to nema sumnje. Nismo zaslužili njegovu ljubav, ali on nas njome obasipa. Nismo zaslužili niti posljednje mjesto, no on nas po ispovijedi poziva za svoj stol. Ušutkava sve one koji loše govore o nama. Vraća nam izgubljeno dostojanstvo i daje novi život.


Važno je još nešto primijetiti. Isus liječi naša slomljena srca time što je dao da se njegovo srce probode i otvori. U Njegovom otvorenom srcu mi pronalazimo utjehu i ohrabrenje. Naše je srce ranjeno zbog naših grijeha i zbog grijeha naših bližnjih koji su nas svojom nepažnjom povrijedili. Jedino praštanje liječi te rane. Praštanje koje iskusimo u sakramentu pomirenja i praštanje koje darujemo onima koji su na povrijedili. I tada u naša srca ulazi Božja milost koja iscjeljuje.


Praštanje nije nešto što učinimo jednom. Čini mi se da bi to trebao biti proces cijelog života. Praštati moramo svakodnevno, stalno. Tada će nam srce postati slično Isusovom. Svaki puta kad molimo Očenaš i svaki puta kad izgovorimo „otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim“ trebali bismo oprostiti. Uvijek imamo nekoga kome trebamo oprostiti. Isus je dao svoje srce probiti radi mene i radi tebe jer želi moje i tvoje srce učiniti cijelim. Dopusti mu da to učini.


s. Barbara Bagudić

 

Himna jubileja Reda

You must have Flash Player installed in order to see this player.

Orebić - Kuća odmora

Jubilej Reda - vijesti

Stranice blažene Ozane

Meditacije

Ave Maria

Dječji vrtić Anđeli Čuvari

Dječji vrtić Blažena Hozana

Dječji vrtić Blažena Hozana - Šibenik