Isusov mesijanski ulazak u Jeruzalem Ispis
Subota, 08 Travanj 2017 13:46

2017-4-8-cvjetnicaSvemogući vjekovječni Bože, po tvojoj je volji naš Spasitelj uzeo tijelo i podnio križ da bi ljudski rod slijedio uzor poniznosti; podaj milostivo, da zavrijedimo i u njegovoj strpljivosti imati pouku i dioništvo u uskrsnuću. (Zborna molitva Cvjetnice)



Polako se bližimo Vazmenom trodnevlju i svetkovini Uskrsnuća našeg Gospodina Isusa Krista. Ili možda ne polako? Čini mi se kako je ovo suvremeno doba veoma fluidno, pa mi se tako čini da je i Veliki tjedan brzo došao. Korizma se bliži svome ''kraju'', a koliko smo postali bolji ljudi kroz to milosno vrijeme, na svakome je od nas da se preispitamo iskreno pred Trojedinim Bogom.


Tako pred nama stoji zborna molitva Nedjelje muke Gospodnje ili nama bolje poznata Cvjetnica – spomen na Gospodinov mesijanski ulazak u Jeruzalem. Ono na što nas zborna molitva posebno koncentrira jest Utjelovljeni Spasitelj koji je postao naš Otkupitelj podnijevši križ, te nas tako ne samo otkupio od tereta grijeha, već i ostavio primjer da i mi hodimo putem kojim je on hodio. Ne zaboravimo da je Isus, Sin Božji, pravi Bog i pravi Čovjek.
Stoga, budući da smo kroz ovo milosno vrijeme dublje i intimnije družili se s Božjom Riječju odnosno Svetim pismom, a naročito s Evanđeljem, promatrajući Isusov život, nastojeći ga svakodnevno nasljedovati, na nama je da se preispitamo gdje smo trenutno na tom putu.


Zasigurno bi nam pogled mogao zastati na Isusovom mesijanskom ulasku u Jeruzalem, gdje mu svjetina kliče, baca mu se pod noge. Možda i mi tako činimo kada se baziramo samo na Isusova čudesa, da ''On mora nešto učiniti za nas, On mora uslišiti naše molbe, naše molitve''. Ne poričem tu dimenziju, jer bih tada bila krivovjerka. Isusova čudesa su bitna za našu vjeru, ali često vidimo da nam Bog ne odgovara odnosno da nam ne uslišava baš sve naše molitve.
Možda u takvim trenucima gubimo vjeru, počnemo sumnjati ili nešto sasvim treće. Dobro bi bilo da si posvjestimo, pogotovo u ovo vrijeme, da je Krist uzeo na se križ, zbog nas, i da je slijedio Očevu volju ostavivši nam primjer koji trebamo slijediti. Dakle, središte našeg života i rasta u vjeri, pa i samog Evanđelja, samog Isusovog života jest ''slijediti Očevu volju'', upustiti se u avanturu života gdje Bog svakodnevno oslikava naš život.


To svakako nije lak put, jer traži temelj naše vjere a to je povjerenje u Boga. I to se uči svakog dana, to naše partnerstvo s Bogom – ono zahtjeva duševni i umni napor, što onda utječe i na onaj fizički, dakle iziskuje cijelu našu osobu. Toga nas ne treba biti strah, jer Bogu je sve moguće, a ako mu se pustimo u ruke i učimo se vjerovati Njemu, onda će i naš život postati drugačiji, onda ćemo postati bolji ljudi.


Još jedna ''napomena'' za kraj – trenutno smo koncentrirati na Isusov ulazak u Jeruzalem. Znamo da nakon toga slijedi muka i smrt, a nakon smrti uskrsnuće Gospodinovo, temelj naše vjere, temelj kršćanstva! Divne li nade, slatkog li Otkupitelja! Ne gubimo nikada nadu, ne padajmo u očaj, jer naši križevi nas trebaju približiti Bogu i drugim ljudima oko nas. Ne nosimo samo mi križ, već i svaki čovjek do nas. Imajmo tog kršćanskog istinskog suosjećanja jedni prema drugima, kako bismo već sada živjeti uskrsnuće! Rado ovdje citiram riječi Tina Ujevića, stavljam ih svima nama na srce: ''Stojimo čovjek protiv čovjeka, u znanju, da smo svi bolji, međusobni, svi skupa tmuša, a naša krv, i poraz svih, u klanju, opet je samo jedna historijska duša. Strašno je.''
Još jednom zapitajmo se svaki za sebe, osobno, u intimi, pred Bogom, kakav sam uistinu čovjek i koliko nasljedujem poniznog Krista, na križu za me razapeta?

 

s. Manes Puškarić OP

 

Himna jubileja Reda

You must have Flash Player installed in order to see this player.

Jubilej Reda - vijesti

Stranice blažene Ozane

Meditacije

Ave Maria

Dječji vrtić Anđeli Čuvari

Dječji vrtić Blažena Hozana

Dječji vrtić Blažena Hozana - Šibenik