Tražiti

Nema priče u traženju. Nema velikih likova, zapleta i obrata. Samo praznina, koja u sve pore života prodire kao u zemlju voda, pa tjera da se gleda oko sebe i u sebe, ne bi li se našlo.

Nema priče. Jer, ne traži se riječima, kao što se u mraku ne traži pogledom. Traženje se, jednostavno, biva.

No dogodi se nekad da se i na dohvat ruke ne vidi ono što se traži. Jer, gdje stanuješ, pitali su. Ne ostani, budi, daj da budemo, nego gdje. Gdje je mjesto. Gdje je utočište. Sigurno. Toplo. Uvijek otvoreno. Pokaži nam. (Jer ne znamo što zapravo tražimo.)

A onda opet, ima i onih koji znaju. Poput nje, koja je pitala (misleći da vrtlaru govori), ako si ga ti uzeo, reci mi gdje je. Jer, tražila je Njega. Ne mjesto. Samo je uz njega bilo sigurno. Toplo. Uvijek otvoreno.

Nema priče u traženju. Samo praznina. Dok se ne nađe. Ne mjesto, da se zaustavi. Nego korak drugoga, da se uz njega ide.

s. Jana Dražić OP

Otvoreno nebo

Otkad je čovjek napustio raj zemaljski, u njemu vječno živi čežnja da se u nj vrati. Razapet je zapravo između zavodljivog obećanja „biti kao bog“ i šetnje s Bogom za dnevnog povjetarca. Divlji izdanci gorkog korijena oholosti neprestano se pružaju prema ljudskom srcu želeći u njemu ugušiti povjerenje i ljubav prema Bogu. Nakon grijeha prvih ljudi zamro je dijalog s Bogom. Bog je postavio anđele da čuvaju ulaz u raj. Anđeli su od tada bili posrednici između Boga i ljudi. Jakov je u snu vidio ljestve i anđele Božje kako silaze i uzlaze. Anđeli su prenosili Božje poruke ljudima staroga Saveza, kao i neposredno prije Kristova dolaska na svijet, a mnogi su proroci i Božji izabranici vidjeli otvorena nebesa. Tako su Zaharija, Marija i Josip po anđelu primili Božje poruke o svojoj zadaći. Nakon dovršenog djela spasenja neki su vidjeli otvoreno nebo i Sina Čovječjega, kao što je to vidio đakon Stjepan. Vidio i u nebo ušao. Ljubljeni Isusov učenik nagledao se otvorenog neba u svojim viđenjima koja otkriva u Otkrivenju.

Kada je Isus trebao započeti svoje javno djelovanje, otišao je k Ivanu Krstitelju na rijeku Jordan. Uzeo je sve naše grijehe, naš neposluh, našu udaljenost u Boga i uronio u vodu, najavljujući tako da će ih jednom zasvagda uništiti. Tada se nebo otvorilo. Bog je opet sam progovorio nakon dugih stoljeća šutnje. Izrekao je riječi miline o svom Sinu: „Ti si Sin moj, ljubljeni! U tebi mi sva milina!“ (Mk 1,11)

Krist je konačno uništio naše grijehe svojom smrću na križu i tako nam omogućio pristup u nebo. Sredstvo kojim se otvaraju vrata neba jest krštenje. Krštenje je rođenje na novi život djece Božje, Božjih sinova i kćeri. Vrata neba su otvorena. Svakom kršteniku upućen je Očev pogled pun ljubavi miline. Nad svakim je izgovorio riječi: Ti si moj ljubljeni, ljubljena! Koliko li samo Otac želi da jednom dođemo na vrata neba i pohitimo Njemu u zagrljaj! On je ispunjenje svih naših čežnji za nebom.

s. Blaženka Rudić OP

Riječ Gospodnja

U Isusu Kristu Bog se na nov način otkrio svijetu. Božje stvarateljsko i spasenjsko djelo je u Isusu doseglo svoj vrhunac.

Gospodin je svojim utjelovljenjem prihvatio svakog čovjeka. Prihvatio je i u sebi pomirio sve moguće situacije koje se čovjeku mogu dogoditi tijekom njegova života. Budući je On sve prihvatio, naše prihvaćanje drugih kao različitih, u njihovoj konkretnoj životnoj situaciji, pa bila ona i takva da odbacuju Boga – prvi je korak ljubavi.

Utjelovljenje je izraz Božje ljubavi prema čovjeku. Ljubav označava ponajprije ljubav Božju prema nama, ali nije isključena i naša ljubav prema Bogu koja izvire iz ljubavi Božje prema nama i na nju odgovara.

Božji blagoslov nema drugog izvorišta osim Njegove darežljivosti, niti drugog cilja osim Njegove slave koju uznose stvorenja. Sve od Boga proizlazi i k Njemu se ima vratiti.

Živi čovjek je slava Božja, a život čovjekov je gledanje Boga u svakome čovjeku.

Naučimo sa zahvalnošću primati i s pouzdanjem ponizno prihvaćati Božji dar spasenja. Otvorimo svoja srca Riječi evanđelja. Sv. Ivan se privio na Isusove grudi i primio je iz Njegova srca Riječi koje nam je ostavio.

U početku bijaše Riječ, da sve postane po njoj i bez nje ne postane ništa. Grijeh nije postao po Riječi. Zlo je otklon od Boga – od Riječi, Božje mudrosti.

Bog je sama mudrost. Sv. Augustin nam objašnjava da je čovjek stvoren na Božju sliku, da ima razumnu dušu kojom može primijetiti mudrost. Onaj život po kojem je sve počelo, taj život je svjetlost. Mnoga srca ne mogu shvatiti samu svjetlost jer su opterećena svojim grijesima. Kao što je slijepcu na suncu sunce prisutno, ali je on suncu odsutan, tako je svaki čovjek srcem slijepac. Prisutna je mudrost, ali kada je slijepcu nazočna, odsutna je njegovim očima: ne tako da je ona njemu odsutna, nego je on od nje odsutan.

Ponizno bdijmo u gledanju, slušanju i vjernom življenju Riječi. Budni budimo u dobrim djelima i prema ‘slijepim srcima’, i u sebi i onima oko sebe. Ne zaboravimo da je Isus proslavljen upravo onime čime je, prema ljudskom gledanju, bio i ponižen.

s. Mirjam Peričić OP

Dolazi kao dijete

Kada Bog dolazi na svijet, tada dolazi po nekom čovjeku na svijet. (Herbert Fendrich)

Bog dolazi! Bog je došao! Došao je kao dijete! Bez oklijevanja je napustio raj, da bi raj zauvijek postao dio tebe. Dio tvoga srca. Dio svakoga od nas.

Da, Bog je napustio raj. Bog je postao čovjekom, utjelovio se: rodio se, kao i svi ljudi, u obitelji, u njoj rastao, kroz obiteljski odgoj je prihvaćao vjersku baštinu svoga naroda, izložio se svim kušnjama i neprilikama kojima su podložne i sve ljudske obitelji. Bog nije za svoga Sina stvarao nikakve posebne uvjete života, već ga je prepustio ljubavi i skrbi dvoje, sasvim običnih ljudi, Marije i Josipa.

Možeš li shvatiti što je Bog učinio za čovjeka? Za mene? Za tebe? Za nas? Za cijeli svijet?

Bog je postao čovjekom! Crkva danas slavi rođenje Isusovo u Svetoj obitelji.

 Rođenje djeteta početak je svake obitelji, a početak ove neobične i jedinstvene obitelji dogodio se u Betlehemu. Sveta je obitelj danas postavljena kao uzor svim obiteljima svijeta.

I Marija i Josip budno su osluškivali što to Bog od njih traži. Nisu bili pošteđeni teškoća i nevolja života: patnje, brige neizvjesnosti bile su njihova svakidašnja pratnja, ali su na svom putu prepoznavali i Boga koji ih je vodio, koji ih je ispunjao snagom. Marija i Josip sve su gradili na svojoj vjeri i poslušnosti volji Božjoj. Zato su i mogli iskusiti da je Bog najbliži čovjeku kad mu je najteže, ali samo ako čovjek računa s Bogom i ako je spreman vršiti njegovu volju.

Današnjom svetkovinom želi se naglasiti prije svega važnost vjernosti Bogu i njegovoj volji, što predstavlja temelj svakog sretnog obiteljskog života. Želi istaknuti ljubav prema životu i spremnost na žrtvu u službi života: želi podsjetiti na ljepotu skladnoga odnosa roditelja i djece te zajedničku sreću koja iz toga proizlazi.

Čovjek je Bogu tako važan da u čovjekovu povijest dolazi kao dijete, kao maleno, posve nevažno dijete. Dolazi kao dijete da bi mogao biti dijete s djetetom, da bi mogao rasti, da bi sa svakim mogao dijeliti život, smrt, patnju, zanos. Dolazi i ne prestaje dolaziti svakome, do posljednjeg trena, do posljednjeg daha.

„Kada Bog dolazi na svijet, on želi po tebi doći na ovaj svijet. Ne dođe li po tebi, kako će doći na ovaj svijet? Ne dođe li po tebi, u čemu je smisao tvoga života? Ne dođe  li po tebi, tko si ti?“

Da se tvoj život, da se život ovoga svijeta, nimalo ne bi razlikovao od njegova života… voli svoju obitelj. Čuvaj svoju obitelj.  Zahvali za svoju obitelj. Zahvali za sve obitelji svijeta.

s. Natalija Cindrić, OP

„ Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist Gospodin.“

Božić je vječna tema umjetnika, teologa, psihologa, ekonomista, …  Koliko je lijepih i vrijednih umjetničkih slika naslikano, kipova isklesano ili izrezbareno, teoloških tumačenja i romana napisano. Još uvijek ne možemo sasvim uroniti u potpunu tajnu Otajstva. Kad nam se učini da smo nešto dotakli, shvatimo da je to još uvijek daleko od sveobuhvatnosti Božje ljubavi. Rođenje je bio samo njen proplamsaj.

Jedno je sigurno: „Danas nam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj“. Svaki čovjek sa svoje točke gledišta pokušava obuhvatiti tu stvarnost i istinu. Spasitelj se nije tamo negdje nekad rodio. On se trajno rađa. Potrebno mu je samo malo prostora u čovjekovom srcu i duši i Isus će tu ušetati. Nemoćan je samo pred zatvorenim vratima srca i duha čovječjeg.

Ako si mirotvorac, ako si skroman i ponizan, velikodušan u dijeljenju,  ili si spreman na opraštanje ili suosjećaš s tuđom bijedom na djelatan način – sve to postaje stepenica koju Emanuel koristi da se ušeta u naš život i tu se nastani kako bismo  zajedno nastavili raditi za dobro svijeta i na slavu Očevu. Po nama njegovo lice postaje vidljivo i opipljivo,

Nema straha da će Božić radi korone izostati. Nije Božić u blještavilu, u množini, u darovima, u glasnoj glazbi i zabavi. Sve to može voditi k vrhuncu ali od njega može i odvlačiti.

Najvažnije je u srcu pripremiti jaslice Gospodinu i s njim nastaviti hodati svijetom. Ljubav našega srca neka osvijetli svijet, jer to je samo odsjaj vatre ljubavi koja plamsa u Svetom Trojstvu. Isusu se nije teško roditi u hladnoj i tamnoj noći, daleko od doma i rodnog kraja, ali se ne rađa u hladnom srcu, tamo gdje nema ljubavi ni dobrote.

Isusovo čovjekoljublje se dokazalo u žrtvi ljubavlju natopljenom. S tom vatrom koja ga  izgara spašava i otkupljuje čovjeka. Zapalimo u srcu vatru dobrote, ljubavi i žrtvenosti za čovjeka , privući će Isusa, rodit će se u štalici našega srca i zajedno ćemo svijet činiti boljim i ljepšim. Tamo gdje nema mjesta za Boga, čovjekoljublje je upitno.

Sretan Vam svima blagdan Kristova rođenja!

s. Katarina Maglica, OP

Plan i planovi

Organiziranost je dar. Znati zamisliti plan je dar. Znati stvoriti plan je dar. Planovi su sastavni dio čovjekovog života. Mali planovi i veliki planovi koje pokušavamo ostvariti. Jesam li ostvario sve svoje planove? Je li sve išlo po planu? Ovisi. Ljepota života ponajviše se potkrala u onim događajima koji nisu bili planirani – ljudskom glavom. Ona je jedna od tih, djevojka koja je, zasigurno, imala mnogo planova.

O čemu li je razmišljala? Koja ljepota života je plesala u njenim mladim mislima kada joj je objavljen Plan Kreatora vasione odnosno njene duše i tijela?  Je li sve palo u vodu? U ljudskim očima možda. A koliko je toga samo bilo, od toga trenutka Objave, uzdignuto. Novi život se počeo stvarati, pobuđeni su novi osjećaji, stvoreni su novi odnosi. Gle, sjeme života u začetku već je tada počelo preobražavati živote pune planova neostvarenih i krivo zamišljenih. Osjenjena Duhom predaje se potpuno Gospodinu, Njegovoj riječi. Ali, anđeo odlazi. I ostaje sama. Sa svojim borbama. Njeni planovi nisu nestali, njen mladi život ide dalje. Sve je drugačije, ali tko će to primijetiti? Strpljenje. Ona zna. Strpljenje, pouzdanje i vjera u Boga ključ su koji će ljudskim srcima otkriti da je Plan preobrazio ne samo njene djevojačke planove, nego i svaki ljudski plan.

I to je dio naših života, to je igra s našim planovima. Neka nam Marija u tome bude ne samo primjer, nego i ona koju ćemo razmatrati, ona koja je odjednom postala živo svetohranište. Čedo koje je nosila naš je Plan. Ako ga pustimo da uzme u ruke naše planove i učini s njima što on hoće, vidjet ćemo čuda u našim životima i kliktat ćemo Veliča!

s. Manes Puškarić OP

Radost

Radost je poput sutra. Izmakne kad se dohvati. U drugo se nešto presvuče, bude, a kao da nije i tako se vješto skriva kad se drži da čovjek već pomisli da je nema.

Radujem se u Gospodinu, radujem, Izaija kaže. Jer, ovdje je. Ne još baš posve, ne još da se dohvati, ali… Ovdje je. Dolazi. Kao sutra. Kao ženik, kao nevjesta, ispunjeni zbog saveza koji će sklopiti. Kao zemlja što klice tjera, kao vrt koji niče. Doći će. Dolazi.

Veliča duša moja Gospodina, Marija kaže. Jer, dogodit će se, bit će. I kad bude, svi će me naraštaji zvati blaženom. Doći će. Evo Ga već na vratima.

Radujte se, Pavao kaže. Jer, vjeran je Onaj koji vas poziva, obećanje će ispuniti.

Konačno, Glas viče: Onome koji za mnom dolazi, put pripravite. Da uđe, da ispuni. Da se dohvati.

Radost je poput sutra. Tako se vješto pod drugim imenom skrije da je mnogi propuste kad se pojavi. A ona bude. Ovdje. Kao danas. Kao On, koji je zauvijek.

s. Jana Dražić OP

Vrijeme za promjene

Stalna na tom svijetu samo mijena jest, veli pjesnik Preradović.  Živimo u svijetu stalnih i brzih promjena, barem mi u europskoj civilizaciji i vremenu digitalnih i tehnoloških dostignuća. Neke od tih promjena su pozitivne, neke negativne. Neke su globalne, neke se događaju u našem svakodnevnom i osobnom životu. Neke su nametnute, neke mi želimo. Možda tih promjena koje želimo ima najmanje. Netko je rekao: budi promjena koju želiš vidjeti. Promjene ne možemo samo očekivati, nego ih trebamo činiti.

Vrijeme došašća je također vrijeme prikladno za promjene, i to ne izvanjske nego nutarnje. Promjene koje će se dogoditi u tišini naših srdaca i adventskih svanuća.  U adventskom himnu za Jutarnju u vremenu od 17. prosinca pjevamo:

Sa silnim glasom proroci

Naviještaju nam spasenje,

I milosti otkupljenja

I Kristov slavni dolazak.

Sva jutra otud blistaju

I srca svima žare se,

Jer vjerni glas odjekuje

Ko glasnik slave buduće.

Na susret s Gospodinom pozivaju nas veliki likovi došašća: prorok Izaija i Ivan Krstitelj. Pripravite put Gospodinu! Prorok Izaija naviješta povratak izabranog naroda iz sužanjstva. Sam Bog će ih izbaviti, nosit će ih na rukama kao jaganjce. Bog nikada nije napustio svoj narod, samo ih je prepustio određenim događajima da se onda pokaže njegova moć i spasenje. Od njih se očekuje vjernost Bogu, vjera u njegovu blizinu, nada u povratak.

Sadašnja situacija donijela je promjene koje ne želimo, bile one opravdane ili ne. Vidimo i kako se prema njima postavljamo. Možda je nekima laknulo što se ne mora u crkvu, ako im savjest još katkad prigovara da bi trebalo. I tako nenaviknuti na osobno zauzeti i živi vjernički život ostadosmo bez onoga na što smo navikli.

Što nam preostaje? Mnogo toga u što smo se pouzdavali nije sigurno. Nije nikada ni bilo, samo smo mislili da jest. Sv. Petar nas u svojoj Poslanici poziva da se ističemo u svetu življenju, pobožno iščekujući Kristov dolazak, da budemo neokaljani i besprijekorni, u miru. Zborna molitva moli: Daj da nas zemaljske obveze i brige ne smetu. Popričesna molitva ističe: Nauči nas, u svjetlu svoje mudrosti, zemaljskim se dobrima pravilno služiti.

„Pripravite put Gospodnji u pustinji, poravnite u stepi stazu Bogu našemu. Svaka dolina neka se povisi, svaka gora i brežuljak neka se spusti; što je krivudavo neka se izravna, što je hrapavo neka se izgladi!“ (Iz 40, 3-4)

Što je ono: Pripravite put, nego da skladno molite? Što je ono: Pripravite put, nego da o sebi ponizno mislite? (sv. Augustin)

Upravo je sada prikladno vrijeme da promijenimo svoj odnos prema Bogu, da mu se iskreno obratimo, priznajući ga Stvoriteljem i Ocem, da povjerujemo u spasenje koje nam je objavljeno u Isusu Kristu. U svijetu u kojem se sve mijenja, propada i nestaje, ostaje stalan Bog koji je moćan u ljubavi milosrđu. Zazovimo ga riječima otpjevnog psalma: Pokaži nam, Gospodine, milosrđe svoje i daj nam svoje spasenje.

s. Blaženka Rudić OP

Vrijeme Prve Ljubavi

Tko je domaćin u mome srcu? Pazim li i bdijem nad životom koji mi je povjeren? Zašto je tako teško ostati vjeran? Kome sam privržena?

Vjernost Gospodinu kroz darovane talente, odnose, zadatke i puteve, uvijek je na kušnji. Vjernost traži snagu i hrabrost za odabir i obranu Ljubavi, uvijek i u svemu.

Neispravnosti i pokvarenosti duhovnog i emocionalnog kompasa onemogućuje nam ili nam uvelike otežavaju pronalaženje radosti Duha Svetoga u životnim relacijama i situacijama.

Vrijeme došašća je vrijeme ponovnog radosnog traženja i iščekivanja Prve Ljubavi te prihvaćanja svoje ovisnost o Njoj.

Duh Sveti je u našim životnim traganjima poput magnetske igle u kompasu. Pazimo i bdijmo s Njime. Uvijek s Bogom, ništa bez Boga.

Ne bojmo se biti lomljiva i slaba glina u lončarevim rukama koja traži, prima i daje oproštenje te se pomiruje. Prihvatimo biti savitljiva i krhka lončareva glina koja se kaje, moli i zahvaljuje na svemu. Znajmo Mu zahvaliti ne samo na uspjesima, već i na svemu onome u čemu nismo uspjeli, u čemu smo doživjeli poraze jer porazi s Bogom su isto što i pobjede.

Potrebne su nam sve naše slabosti i nesavršenosti kako bismo sazrijevali za susret s Njime. Prihvatimo ih. Iskoristimo ih. Gospodin nam je najbliže u onome što nas najviše boli, u onome čega se bojimo, u našim posrtajima i padovima. Zvijezde se najbolje vide iz ruševina. I na dnu možemo vidjeti svjetlo života. Kada sebe i sve svoje predamo Onomu koji nas neizmjerno ljubi, kušnje koje proživljavamo postaju vrela milosrđa.

Često pišemo o Bogu, a ne njegujemo odnos s Njime. Palimo svijeće od voska, a gasimo svjetlo u sebi i jedni i drugima. Skloni smo prepravljati djela Božje ljubavi u našem životu i životima naših bližnjih.

U trenucima koji od nas iziskuju značajniji duhovni napor, prisvajamo si karakteristike kameleona pa se stapamo s okolinom kakva god ona bila. Ponekad upravo svojom pasivnošću dajemo moć, prostor i vrijeme samom zlu da razara i paralizira spremnost za bdijenje, za dobre prilike, odabire i korake koje samo imali ili mogli imati.

Bdjeti znači biti budan, neumorno se i neprestano kretati u susret svojoj Prvoj Ljubavi, a Bog je Ljubav.

Bog nam u svojoj ljubavi pokazuje nas same, našu oholost, ravnodušnost i nespremnost da Mu služimo, ali ništa manje i našu dragocjenost u Njegovim očima. Pazimo da nam ne promakne istina o nama samima, nemojmo okretati glavu od nje jer samo ćemo po istini biti slobodni za ljubav.

Neka vrijeme došašća u nama potakne duboko kajanje te nas dovede do istinske radosti koja je plod života u bdijenju s Bogom, našom Prvom Ljubavi.

s. Mirjam Peričić, OP

Dostojanstvo kraljevske službe

Konac liturgijske godine na jasan i izričit način nas podsjeća i na smisao našega kraja života. Koliko smo ga svijesni? Koliko razmišljamo o tome? Razmišljamo li uopće?

Upravo nas svetkovina Krista Kralja uči sagledavati životne ciljeve prema kojima bismo trebali biti okrenuti. Današnje Evanđelje predstavlja nam Krista kao suca svih naroda. Posljednji sud prispodobljuje sa razlučivanjem ovaca od jaraca dajući nam jasno do znanja kako naša ovozemna djela nisu bez važnosti i značenja za onaj budući, vječni život. Za „primanje baštine pripravljene od postanka svijeta“.

Naše ponašanje i naša djela, ma koliko malena i neznatna bila, toliko su važna da se njima bavi i sam Gospodin. On, Kralj nad svim kraljevima. Po njima će suditi svim ljudima.

Vjeruj! Ohrabri se! Dođi! Ukaži na kraljevsko dostojanstvo svojih djela! Svojih djela? Da, svojih djela! Ona imaju vječni domet. Određuju te za vječnost. Zar ćeš se i ti, poput onih iz prispodobe, čuditi? Zar ćeš i ti s njima pitati: „A kada te to vidjesmo i (ne) učinismo ti? Ako si prazne ruke napunio malenim djelima ljubavi, ako si to učinio poradi Boga i u Njegovo ime, skupio si veliko blago na nebu.

Kažeš: „Sluga sam beskorisni. Učinio sam što sam bio dužan učiniti.“ Otkrivao si Boga u malenima  i potrebnima i dana ti je božanska uzvišenost. Stekao si zasluge za vječni život. Iako čovjek, iako malen… dana ti je mogućnost velikih djela. Dana ti je mogućnost vječnog spasenja. Dana ti je kraljevska služba. Dano ti je kraljevsko dostojanstvo. Dano ti je da ljubavlju svjedočiš svoju vjeru.

I „kao što pastir razlučuje ovce od jaraca“, kao što seljak razlikuje zrele i pokvarene plodove, kao što ribar razlikuje dobru i lošu ribu, tako i Gospodin, tvoj Kralj,  odmah prepoznaje onoga tko je usmjeravao svoj život prema drugima.

„Tada će kralj reći onima sebi zdesna: „Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!“Onima s lijeve strane govori: „Odlazite od mene, prokleti u oganj vječni“, – uništenje svega. Na toj strani ne želiš biti! Te riječi ne želiš čuti!

Dopusti mu da bude tvoj Kralj. Dopusti mu da bude gospodar tvojih djela. Dopusti mu da te oblikuje. Dopusti mu da te natapa svojom ljubavlju. Dopusti mu da je preko tebe izlijeva na sve ljude. Svojim životom i dostojanstvom ti jamči da nećeš besciljno teturati neprohodnim stazama  života. Nećeš uludo potrošiti darovani život.

Zato je ova svetkovina i svetkovina tvojeg dostojanstva. Bog ti pokazuje kako sve ono što činiš drži velikim. Neće ti izostati kraljevska plaća.

Upri zato danas svoje svoje misli prema svome Kralju i neka ti srce bude obilježeno njegovom prisutnošću. Prisutnošću koja će ti pomoći da ga prepoznaš u svakom čovjeku. Da zaslužiš baštinu u njegovu kraljevstvu.

Doista, nisu ljudi gospodari života da bi nas oni učili onome što je vječno i sveto, već jedino Krist Kralj svega stvorenoga koji je za nas pripravio neuvelu baštinu života vječnoga. Živimo njemu suobličeni, da bi jednog dana bili razlučeni kao njegove ovce i postavljeni zdesna u slavu njegova kraljevstva.

Ti pripadaš Kralju! I On tebi! Zašto mu je toliko stalo do tebe? Zašto si mu toliko važan?

Razumjet ćeš kad dođeš k Njemu, u Njegovo kraljevstvo. Upravo je tebe odabrao da mnogo trpiš jer te silno i neizmjerno voli. Ponovno ti govori: ” Izdrži, ne kloni, ne predaj se! Dostojan si kraljevske službe!  Dostojan si kraljevske plaće!“

s. Natalija Cindrić, OP